Hladno jutro pokazalo je zube. Od ledenih –13,3 stpeni u Livnu, pa blažih 1,5 stepen u Trebinju. Ali. već danas stiže jugo, praćeno ponegdje snažnim naletima vjetra.
U hodnicima Roditeljske kuće „Iskra“ u Banjaluci svakog dana diše hrabrost. Hrabrost roditelja koji su morali da nauče kako izgleda kada se život preokrene u jednoj sekundi, i hrabrost djece koja se, iako mala, bore većim srcem nego mnogi odrasli.
U Republici Srpskoj postoji jedno mjesto gdje se na istom hodniku sreću dječiji osmijesi i roditeljski strahovi. Dani se mjere kontrolama, terapijama i nadom, ali i dječjom grajom. To mjesto zove se Roditeljska kuća „Iskra“.
Kako su meteorolozi i najavili, danas je veoma vjetrovito. I ostaće tako sve do noći, kada će vjtar oslabiti, a temperatura se spustiti.
Postoje mjesta koja se ne vide na mapi, ali se pamte cijelog života. Takvo je Roditeljska kuća “Iskra“ u Banjaluci – mjesto u kojem se mali borci liječe od malignih bolesti, a njihove porodice nalaze snagu da izdrže ono što se čini nezamislivim.
Iako će i sedmica pred nama početi neuobičajenom toplinom i ponekim snažnim udarima vjetra, atmosfera iznad regiona već priprema sasvim drugačiju priču. U danima pred nama, vrijeme će pokazati svoju promjenjivu stranu.
Banski dvor u Banjaluci bio je mjesto gdje su se elegancija, umjetnost, muzika i mirisi ljekovitih biljaka spojili u događaj posvećen „Gorkom Listu“.
U vremenu kada svijet često žuri i prolazi pored onih kojima je potrebna podrška, postoje trenuci koji nas podsjete da je humanost i dalje najplemenitija boja na paleti života.
Šetnja Banj brdom mnogima je omiljeni način rekreacije. Kako i ne bi, kada prolazite kroz prirodu, nema saobraćaja, samo priroda i čistiji vazduh.
Dio trotoara u Ulici Miše Stupara u banjalučkom naselju Borik trenutno je skoro neprohodan. Ne zbog radova. Već zbog bizarnog razloga.
Možemo li voljeti nekoga ko nas je povrijedio? Možemo. Ali ta ljubav dobija granice.
Tržište nekretnina u Republici Srpskoj doživjelo je zanimljiv preokret. Mada su cijene novih stanova blago pale, prodaja je snažno porasla, a najveći udio u tome nose tri grada.
Most asfaltiran, na jednom dijelu već postavljena ograda. Sve će, vrlo vjerovatno, biti završeno kroz koji dan. I bilo bi to odlično da će se preko njega moći. Ali neće, jer nisu završeni putevi koji vode do njega.
Gomila smeća u Njegoševoj ulici u banjalučkom naselju Nova varoš jutros je bila veće nego juče. Ali se bar zna gdje je završio kontejner koji je bio na tom mjestu.
U društvu u kojem i dvije plate u jednom domaćinstvu nisu dovoljne za osnovne potrebe, gdje svako novo poskupljenje znači novo odricanje, govoreći o punim trpezama i da je to odlika blagostanja, djeluje kao ruganje.
Penzioneri u Srpskoj sutra će se obradovati, a sudeći po najavama Ministarstva finansija Republike Srpske u decembru čak dva puta.
U ovom dijelu Nove varoš dugo je stajao jedan kontejner. Nedovoljan, na broj kuća i izgrađenih objekata. Ali, sad ni njega nema.
Kažu da se u Banjaluci bolje živi jer je „jeftinije nego u Sarajevu“. Ali, kada se saberu računi, kirije i svakodnevni troškovi, postaje jasno da Banjalučani, ipak, nemaju razloga za zadovoljstvo.
Život u gradu na Vrbasu nije nimalo jeftin. Najbolje znaju oni koji u Banjaluci žive. Dobro znamo koliko iznosi prosječna plata u Srpskoj, koliko potrošačka korpa, ali će vas šokirati podaci koje navodi najveća svjetska baza podataka o troškovima života.
Zamislite, imate dječje igralište u sred naselja, ali ne možete da ga koristite. Crvena traka sugeriše da nešto nije kako treba. I tako stoji mjesecima.
