Sjetni stihovi „U maloj čaršiji odrast’o na Starčevici porast’o“ odzvanjaju mrežama i vraćaju mnoge u vrijeme prije ratnih dešavanja, kada se živjelo jednostavnije, iskrenije i sa osmijehom.
“A kad padne snijeg, onda ide belaj sankama 50 na sat — sjedi i gledaj… dajak mi ne diraj, tu Vrbasku barku…“ riječi su koje bude uspomene na dječje nestašluke, noćne izlaske i raju koja je disala istim ritmom uz Vrbas.
Pjesma o Banjaluci nastala je kao posveta gradu, ljudima i vremenu koje ne blijedi, a mnogi su u komentarima napisali da je „svaka riječ pogodila pravo u srce“.
„Sve rečeno tačno, od riječi do riječi! Purgerski naglasak, ali toliko dobar i iskren tekst o staroj BL. Grammy-ja odmah! Predobro. Extra stvar!“ – samo su neki od komentara koji potvrđuju da je autor pogodio u metu..
Zanimljivo je da je autor, uz malu pomoć vještačke inteligencije, stvorio pjesmu koja zvuči kao da ju je napisalo srce svakog Banjalučanina.
„Vrbas i rakija“ nije samo pjesma, to je vremenska kapsula koja čuva duh Banjaluke, šmek kafana, miris zime, zvuk dajaka i toplinu raje koja se, kako kažu mnogi, „više nikad neće vratiti, ali će se pamtiti“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.