Kod graničnog kamena C-4, dao je život za Otadžbinu kojoj je posvetio sve. On je svojim životom, u našem vremenu, istinski dokazao da gorostasi ljudskosti, morala i viteštva postoje.
Кao rođeni Pljevljak, iz čestite porodice Leovac i kraja za koji je bio vezan, nosio je ono najbolje čime čovjek pleni. Strastveni zaljubljenik u disciplinu tijela i psihe, završio je Vojnu akademiju.
Predrag Peđa Leovac (1975-1999) nakon završetka gimnazije u rodnim Pljevljima, upisuje Vojnu akademiju u Beogradu. Prvo zaposlenje dobija na Кosovu i Metohiji, na poziciji komandira voda za intervenciju 53. graničnog bataljona Prištinskog korpusa, braneći granicu od agresora. Po svjedočenjima kolega i saboraca, Peđa je bio onaj heroj hrišćanskog duha koji se nije štedio za bližnjeg.
Peđinu ljudsku veličinu najbolje nam opisuju rijječi njegovih drugova: “Peđa je bio naša savjest”.
Nakon što je ranjen na Svetu Petku 1998. godine, Peđa je prevezen u Beograd na VMA, gdje mu je konstatovan trostruki prelom vilice. Iako od posljedica ranjavanja nije mogao ni da se hrani niti da govori, Peđa je insistirao da se vrati kući u rodna Pljevlja, a svoju želju ispisao je na ceduljici i predao svome ocu Milu, koji je došao da ga obiđe.
Vrativši se u svoj zavičaj, hraneći se na slamčicu, Peđa počinje da prikuplja snagu, kako bi se vratio svojim drugovima na Kosmetu. Nedovoljno oporavljen, napušta svoj dom u februaru 1999. godine. Na rastanku majci Milici obećava da će, ukoliko se ikad vrati, kući dojahati na “bijelom konju”.
Vrativši se svojoj vojsci, prvo je od nadređenih tražio pušku koju je nosio prilikom ranjavanja. Kako je ona bila ostala u minskom polju, Peđi je ponuđena druga puška. On je to odbio, vratio se u neočišćeno minsko polje i tamo pronašao svoju pušku! Sa tom puškom je i poginuo 14. aprila 1999. godine, pri pokušaju zauzimanja vrha Maja Glava. Imao je 23 godine i 4 mjeseca, piše “Alo!online.me”
“Za ne daj Bože”
U trenutku pogibije, Peđa je oko vrata nosio lančić koji je bio roditeljski poklon. Na lančiću su se nalazili krstić i mala ikona Presvete Bogorodice. Snajperski hitac, koji je Peđu kroz smrt poslao u vječnost, prekinuo je taj lančić, koji je bio Peđina posljednja odbrana.
Kada su poslije Peđine smrti dopremljene njegove stvari, otac Mile je u korici ratne zabiljške svoga sina pronašao 340 maraka, na kojima je bilo naznačeno „ZA NE DAJ BOŽE“. To je bio novac koji je otac Mile dao Peđi kada je krenuo na Vojnu akademiju. Dakle, prošlo je punih pet godina a da niti jedan jedini fening tog novca Peđa nije potrošio.
Za svog kratkog ali velikog života, Peđa je zaslužio Orden za zasluge u odbrani i bezbjednosti prvog stepena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu