Ako bi elektrane, ucrtane u prostorni plan Zapadno-hercegovačkog kantona, zaista bile izgrađene, bila bi to katastrofa: i za Trebižat i za stanovnike na obalama ove hercegovačke ljepotice. Jer, oni žive gotovo isključivo od turizma i poljoprivrede.
Za sada, od tih planova nema ništa. Ali, nikad se ne zna. Potencijalni investitori su se ućutali, a ekolozi, čuvari rijeka, su na oprezu.
Grad Ljubuški, kroz koji protiče Trebižat i gdje se nalaze i impresivni vodopadi Koćuša i Kravice, rekao je odlučno “NE” malim elektranama. Gradska vlast je pristupila inicijativi “Opštine bez brana”.
– Potpisali smo da nećemo izdati nijednu dozvolu za gradnju malih hidrocentrala na svojoj teritoriji. Moramo braniti naše vode. Nama bez vode nema opstanka – kaže Stjepan Boto iz Gradske uprave Ljubuškog.
Ante Ilić, turistički radnik Javnog preduzeća “Parkovi” Ljubuški, koje upravlja vodopadom Kravica, kaže da samo ovaj vodopad, kojeg krasi i jedno od najljepših kupališta u Hercegovini, godišnje posjeti oko 300.000 turista.
A ugostitelji se hvale da u špicu sezone svaki veći restoran na Trebižatu proda oko tonu mesa i ribe dnevno.
Kada bi se izgradile male elektrane, a jedna od njih je planirana baš iznad vodopada Koćuša, od tog posla ne bi bilo ništa.
Male hidroelektrane su, kako odavno upozoravaju ekolozi, jedna od najvećih prijetnji rijekama u BiH, koje su bogate još neistraženim rijetkim vrstama riba, ptica, biljaka, leptira…
Ali, za investitore koji ne haju ni za prirodu ni za ljude, mini centrale su samo prilika za milionsku zaradu. Zakoni im idu na ruku, jer je sistem koncesionih naknada i podsticaja tako uštiman da je zarobljavanje rijeka jedan od najunosnijih poslova u BiH.
Tako su lovci na profit bacilli oko ne samo na Trebižat, nego i na druge pritoke Neretve: Bunu, Bunicu, Bregavu, Neretvicu…
Od pet lokalnih zajednica na obalama ovih rijeka, samo je grad Ljubuški izričito zabranio njihovu gradnju. Lokalne vlasti u Grudama, Čapljini, Mostaru i Stocu mudro ćute.
Investitorima su na crtu izašli jedino aktivisti lokalnih NVO, ekolozi i ljubitelji prirode, koji se, svako na svoj način, u svojim gradovima i selima bore za svaku kap vode i svaki metar netaknute prirode.
Među njima su i Stanko Zlopaša iz Udruženja “Tajna prirode” u Čapljini i Zlatko Grizelj iz Naučno-istraživačkog udruženja “Versus”.
Nadomak izvora Trebižata, rijeke sa devet imena, koja se u ovom dijelu zove Tihaljina, pokazuju nam akumulaciju Nuga i malu elektranu Peć – Mlini.
– Kada bi ova centrala radila samo povremeno, onda kada postoje viškovi vode, to bi bilo u redu. Ali, nije tako. Oni uništavaju floru i faunu. Autohtone vrste izumiru, a oni rijeku poribljavaju štukom i grgečom, invazivnim ribama koje ne spadaju ovdje i koje uništavaju našu neretvansku pastrmku i druge rijetke vrste – kaže Grizelj.
Stanko Zlopaša, neumorni hercegovački Tarzan, koji je i kanuista i planinar i spasilac i skiper bez premca, odrekao se karijere arhitekte i život posvetio Trebižatu. Sa suprugom i dvoje saradnika organizuje kanu safarije i bicilističke ture na ovoj rijeci. Svojim gostima pripremaju i domaću hranu u eko kampu na obali. Sve u svemu, doživljaj za pamćenje.
– Ne treba ljudima mnogo pričati. Kada vide i dožive ovu ljepotu, sve im je jasno – kaže Stanko.
Iako im prijete, ucjenjuju ih i pokušavaju ih potkupiti, čuvari rijeka se ne daju. Povezali su se, podržavaju jedni druge, imaju saveznike u Banjaluci i Sarajevu, redovno razmjenjuju informacije.
Tako je i Oliver Arapović, lider Eko udruženja “Majski cvijet”, dok je obilazio bajkovito ušće Bune u Neretvu, saznao da se na Bregavi, pred male centrale Do, dogodio pomor riječnih rakova.
– Eto šta se zbog tih centrala dešava! A i ovdje na Bunskim kanalima, koji su spomenik prirode i fenomen kakvog nema nigdje u Evropi, planirana je izgradnja dvije male elektrane – kaže Arapović.
Na Bunskim kanalima se rijeka Buna slapovima uliva u Neretvu, koja je ovdje uska, a duboka, pa ima ogromnu snagu. Ovdje je i mrestilište i matište endemskih vrsta riba. Sve bi to centrale uništile, tvrdi Oliver.
Srećom, kaže, čuvari rijeka su se na vrijeme organizovali i spriječili katastrofu. Za sada. Jer, kako kaže, “nakaradni” urbanistički plan Grada Mostara, koji predviđa gradnju elektrana, još je na snazi, iako je u suprotnosti s kantonalnim i federalnim propisima.
– Nadamo se da će novi gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, spriječiti taj zločin prema prirodi. U februaru smo tražili sastanak s njim, još nam nije odgovorio – kaže Arapović.
Dodaje da su mu, ranije, nadležni zaduženi za izradu ekološke studije za male elektrane na Bunskim kanalima sami nudili sastanke: da “kaže šta ima” i da se “dogovore kao ljudi”. Odbio je.
Nepristojnih ponuda, a još više prijetnji i “prijateljskih upozorenja”, imao je i njegov drugar Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba “Novi val” u Blagaju.
Adnan se bori protiv izgradnje male centrale nadomak vrela Bune, jedne od najvećih atrakcija u BiH. Na ovom vrelu nalazi se čuvena Blagaj tekija, a rijeka izvire u pećini u kojoj su se, donedavno, gnijezdili bjeloglavi supovi, jedna od najugroženijih vrsta ptica.
– Svakojakih je prijetnji bilo. Trovali su nam ptice i pse, udarali gdje smo najosjetljiviji, ali neće nas slomiti – odlučan je Adnan.
Na brdu iznad vrela Bune, Adnan vodi etno selo sa poljima ljekovitog bilja, vještačkim stijenama za trening penjača i malom farmom magaraca. Turisti rado odlaze.
Uz sve druge metode ubjeđivanja, Adnanu i Oliveru su razni dušebrižnici prigovarali i to što su se udružili, a nisu iz iste nacije. Ne vode računa o vitalnim nacionalnim interesima!
Čiji su interesi bili u igri kada je građena mala hidroelektrana Do na Bregavi, veliko je pitanje. Ova se elektrana nalazi na samoj granici dva entiteta, ali na teritoriji Republike Srpske, odnosno opštine Berkovići.
Izvor Bregave je samo dva kilometra uzvodno, a kuća djeda Milenka Brkića (70), zvanog Jeremija, preko puta elektrane.
– Ovdje su bili orasi, topole, smokve. Sve je to bilo moje. Oteli su mi zemlju, ni marke nisam dobio. Smuvali su nešto, prepisali na drugog i eto. Kad sam pokušao da odbranim svoje, policija je deset puta dolazila da me upozori. Nekad je policija branila slabije, sad je, izgleda, drugi vakat – kaže djeda Jeremija, dok pokazuje skoro isušeno korito rijeke.
Tvrdi da nije uspio sačuvati svoju djedovinu. I da su mu advokati, kad im se obratio, rekli da to pusti kraju, jer bi spor trajao najmanje 20 godina, a on toliko vremena nema. A nema ni novaca za tu iscrpljujuću bitku.
Prilikom izgradnje ove male elektrane velika je šteta nanesena i starim mlinovima koji su, kao spomenici kulture, bili pod zaštitom države.
I na drugim pritokama Neretve, koje su žile kucavice zapadne Hercegovine, male centrale prijete starim mlinovima, stupama, slapovima, šarenilu životinjskog i biljnog sveta… I ljudima.
Novinari u misiji zaštite rijeka
Centar za životnu sredinu Banjaluka je u okviru projekta “Koraci za zaštiti pritoka Neretve: Buna, Bunica, Bregava i Trebižat” organizovao posjetu novinara i fotoreportera ovim rijekama.
– Cilj medijske ture bio je promocija značaja pritoka Neretve, njihovog potencijala za turizam, avanturističke i sportske aktivnosti, ali i skretanje pažnje na prijetnje koje ugrožavaju ove rijeke – istakla je Dragana Kovačić Jošić iz Centra za životnu sredinu.
Projekat za zaštitu pritoka Neretve finansira “Critical Ecosystem Partnership Fund”, s ciljem da se kroz kombinaciju naučnoistraživačkog rada, promocije i zagovaranja zaštite rijeke obezbijedi njihovo održivo korištenje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu