Uspješno se snalazi kako u ratarskoj proizvodnji, tako i u stočarstvu, ali i u zalaganju za unapređenje položaja poljoprivrednika.
Dugi niz godina obavljao je funkciju predsjednika Asocijacije poljoprivrednika, koja je okupljala više od 40 udruženja ratara i stočara. Iako danas nije aktivan u toj ulozi, u posljednje vrijeme sve više se okreće tovnom govedarstvu, dok ratarsku proizvodnju zadržava kao važan oslonac gazdinstva.
Rasa koja privlači interesovanje
Na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu redovno predstavlja rijetku rasu goveda, limuzin. Ova grla privlače pažnju posjetilaca zahvaljujući atraktivnom izgledu i izuzetnim proizvodnim osobinama. Kao i simentalska, limuzinska rasa je veoma funkcionalna, ali se izdvaja većom izdržljivošću i boljom mesnatošću.
– Njihova najveća prednost je visok randman, odnosno odličan odnos količine mesa u ukupnoj tjelesnoj masi. Osim toga, limuzini se lakše tijele u poređenju sa simentalkama i ne zahtjevaju držanje na vezu. Prilagodljivi su različitim vremenskim uslovima, otporni na hladnoću i padavine i nemaju posebne zahtjeve kada je riječ o smještaju – objašnjava Kiš.
Dodatna prednost ove mesne rase je i to što tele duže ostaje uz kravu, često i do sedam meseci, pa se majka u tom periodu brine o ishrani, što značajno olakšava svakodnevni rad, prenosi Kurir, 24Sedam.
Rješenje nametnuto agrarnom politikom
Ideja o uvozu ove rase proistekla je, kako navodi, iz dugogodišnje agrarne politike koja je poljoprivrednike dijelila na ratare i stočare.
– Državne oranice su bile, a i danas su, praktično nedostupne bez stočarstva, koje ima prednost u odnosu na ratarstvo. Uz to, postalo je jasno da bez stajnjaka nema vrhunskih prinosa u proizvodnji žitarica. Zakup privatne zemlje je postao preskup i neisplativ, pa smo se odlučili za tov bikova. Na sreću, imamo dovoljno sopstvene zemlje da obezbedimo svu potrebnu kabastu hranu za stado – kaže Kiš.
Francuska genetika kao osnova proizvodnje
Kako na domaćem tržištu nije mogao da obezbjedi kvalitetnu simentalsku telad za tov, rešenje je pronašao u Francuskoj, odakle je uvezao limuzin grla. Danas njegovo stado broji oko 120 grla.
– Trenutno imamo oko pedeset teladi, i muških i ženskih, a sva su umatičena. Smatram da mesne rase goveda imaju svijetlu budućnost u Srbiji, čak i u Vojvodini gdje nema mnogo pašnjaka, a naročito u krajevima sa velikim, neiskorišćenim travnim površinama – ističe Kiš.
Nova generacija u stočarstvu
Prema njegovim riječima, u stočarstvu je primetna smjena generacija. Sve je više mladih ljudi koji uvode nove navike, teže manjem fizičkom naporu i interesuju se za savremenu genetiku u proizvodnji. Upravo to je bio jedan od razloga za izbor limuzinske rase. Samo tokom prošle godine u Srbiju je uvezeno više od 1.000 umatičenih grla ove rase, što predstavlja značajan porast u odnosu na raniji period.
Neophodna sistemska podrška
– Srbija ima potencijal za razvoj tovnog govedarstva, ali su neophodni veća uključenost savjetodavnih službi, fakulteta i naučnih instituta. Nije dovoljno samo evidentirati grla – potrebno je pratiti i njihovo potomstvo, po uzoru na prakse u Francuskoj, Nemačkoj, Mađarskoj, Italiji ili Engleskoj – naglašava Kiš.
Porodično gazdinstvo sa budućnošću
Dosadašnji rad porodice Kiš sa sjevera Bačke pokazao se kao ispravna odluka. U posao su uključeni svi članovi domaćinstva, a posebno dvojica sinova, koji u stočarstvu vide svoju perspektivu.
– Nas starijih je sve manje, a mladi se retko odlučuju za ovu granu poljoprivrede. Zato podržavam napore države da poveća subvencije i podstakne razvoj stočarstva. Važno je da te mjere budu dugoročne i zasnovane na održivoj strategiji, a ne kratkoročna rješenja – zaključuje Miroslav Kiš.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.