Vozač kamiona Slavko Janković, koji godinama radi u Njemačkoj, opisao je svakodnevicu profesionalnih vozača te otkrio da se godišnja zarada u tom poslu okvirno kreće od 40.000 do 48.000 evra.
Janković, koji s porodicom živi u Njemačkoj i već godinama vozi kamion, za Nova.rs je opisao kako njegov posao izgleda iz prve ruke.
Svaki dan je matematika
– Ako pitate kolege zašto voze kamion, većina će vam reći da je to zbog ostvarivanja dječačkih snova. Naravno, tu su i ekonomski razlozi, ali ono pravo počinje tek kada zatvorite vrata kabine – kađe on.
Kako objašnjava, upravljanje vozilom teškim oko 40 tona, dugim 16,5 ili čak 18,5 metara, potpuno mijenja pogled na transport i privredu. Vozači vrlo brzo nauče gdje nastaju gužve, kada su određene saobraćajnice najopterećenije i kako sve to uklopiti u zakonska ograničenja vremena vožnje.
Organizacija je, kaže Slavko, jedan od najvažnijih dijelova posla. Radno vrijeme profesionalnih vozača precizno je regulisano, a svaki dan zahtijeva planiranje vožnje i obveznih odmora.
– Svaki naš dan je matematika. Imamo dane od 13 sati rada, dva dana zakonski produžena na 15 sati, aktivnu vožnju od devet sati, kao i dva dana rezervisana za deset sati aktivne vožnje. Sve je podijeljeno na najviše 4,5 sata vožnje u komadu, nakon čega slijedi najmanje 45 minuta odmora – kaže on.
Važnu ulogu imaju i iskustva drugih vozača. Slavko ističe da se kolege međusobno upozoravaju na probleme na putevima, parkinge, kontrole i druge okolnosti koje im mogu olakšati posao.
Upravo se na putevima, dodaje, stvaraju i dugogodišnja poznanstva i prijateljstva, jer vozači dijele slične probleme i način života.
Život u kabini kamiona
Veli dio sedmice profesionalni vozači provode u kabini kamiona. Slavko nedjeljom priprema hranu za sljedećih pet dana, a u vozilu su mu neizostavni frižider, aparat za kafu, džezva, tava i lonac.
– Tri porcije kuvanog jela spremim u posude, uz nekoliko stvari za doručak i večeru. Budim se sat vremena ranije, pripremam kafu i doručak, a umivanje i pranje zuba često se odvijaju oko kamiona ako niste na parkingu koji ima toalete – priča Slavko.
Takva svakodnevica donosi posebnu vrstu slobode, ali i trenutke kada udaljenost od doma postaje posebno teška.
Najteža odvojenost od porodice
Slavko priznaje da je upravo odvojenost od porodice najteži dio života na putu.
– Dođe trenutak kada vam nedostaje porodice koja je kilometrima daleko. Tada se pitanja sama javljaju: jesu li dobro, jesu li lijepo spavali, nedostaje li im nešto, mogu li bez vas i nedostajete li vi njima. To je najteži dio ove slagalice – ističe on.
Pametni telefoni i videopozivi danas olakšavaju kontakt, ali ne mogu ga potpuno nadoknaditi. Vozači sebi, kaže, često govore da će izdržati još samo jednu godinu, iako se povratak drugačijem načinu života neprestano odgađa.
Zarada od 40.000 do 48.000 evra godišnje
Uz zahtjevne uslove rada, postoji i sigurnosni rizik. Vozači međusobno razmjenjuju informacije o sigurnim i manje bezbjednim parkinzima, dok su krađe tereta i provale u kabine dio rizika koji prati međunarodni transport.
Kada je riječ o zaradi, Slavko naglašava da ona ovisi o poslodavcu, vrsti prevoza, iskustvu vozača, znanju jezika i dogovorenim uvjetima.
Okvirna godišnja zarada u ovom poslu kreće se od 40.000 do 48.000 evra. Mjesečna primanja često se kreću oko 2.500 do 3.500 eura, odnosno približno 4.900 do 6.850 KM.
Kod određenih poslova i uz dodatke zarada može biti i veća, ali Slavko ističe da novac nije jedina strana priče.
Novac jest dobar za naše prilike, ali kada vidite što sve stane u ta četiri zida i koliko odricanja ovaj posao nosi, sami procijenite da li svaki taj evro lako zarađen.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.