Ipak neke situacije postaju podnošljive sa iskustvom koje stičemo kroz život, dok neke druge mogu da budu samo okidači za ponovnu sjetu, tugu i uspomene. Upravo ovakvu dirljivu situaciju opisala je jedna korisnica Tvitera.
Nemam mamu od svoje devete godine. Prvi put sam značajno osjetila njeno odsustvo kada sam upisivala srednju školu, gde su oko mene svi došli sa mamama i tatama, a ja sa bakom, koju sam više ja vodila, nego ona mene. Boljelo je. Ćutala sam. Pregurala. Nekako – napisala je jedna korisnica Tvitera.
– Juče sam predavala papire na Fakultetu dramskih umjetnosti. Vidjela sam neke mame i tate. Njihovu brigu da sve bude tačno i po p.s.-u. Brigu da dijete bude dobro. Samo dobro, ništa više ili manje. Opet je boljelo. I dalje boli. I opet ćutim, jer to se ne može nadomjestiti. Ni sa čim – glasio je nastavak, prenosi Blic.
Svako od nas zna kakva je to bol i praznina, svakome je uzrok tihe patnje neko koga smo izgubili. Ipak, takve situacije čine nas snažnijima, hrabrijima i borbenijima za sve ono što nas čeka u budućnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu