Najobičnija kifla u pekari u Banjaluci trenutno košta 60 pfeniga.
Građani, zaštitnici potrošača, mediji zube su otupili proteklih mjeseci ukazujući na neopravdano divljanje cijena u pekarama. Nije poskupilo ni brašno, ni struja, ni voda, ali jeste minimalac, pravdaju se pekari i poručuju da nisu socijalne ustanove. Pa, ako hoćete hljeb zasučite rukave ili kusajte što vam se nudi.
Kod nas je uvijek ista mantra: Ako vam je skupo, nemojte kupovati, ima ko može. Ako je loše na poslu, možete ići, ima kome valja.
Zbog takvog stava na desetine hiljada ljudi otišlo je odavde i odlaze i dalje, i to ne samo mlade „lude glave“, već i oformljene porodice čija su djeca uveliko krenula u školu. U toj novoj školi, na novom jeziku, dobiće besplatnu užinu, a ovdje mu se roditelji hvataju za glavu zbog suve kifle.
Ali nisu naši građani baš prepušteni sami sebi, razbudilo i se Ministarstvo trgovine i najavilo „ljutu borbu“ sa pekarima. Ograničiće, kažu, maržu na osnovni hljeb, i ne samo to ministar Šulić se dosjetio i Socijalne karte. One karte koja bi nam trebala reći koliko ljudi živi na rubu egzistencije i koju u Srpskoj najavljuju brat bratu posljednjih deset godina, malo Cvijanovićka, malo Višković. Jer nije baš poželjno da vlast objelodani koliko ljudi u Srpskoj krpi kraj s krajem.
Samo je pomoć za grijanje prošle godine dobilo 67.000 najugroženijih penzionera, boraca, korisnika socijalne pomoći i dječijeg dodatka. Koliko od njih se hrani u javnim kuhinjama jer ne mogu sebi priuštiti ni taj osnovni hljeb?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu