Kolumne

Bunar želja

Ako u džepu jakne od prošle godine pronađete zalutalih pola marke, biće vam možda od veće koristi da ih bacite u bunar želja jer za taj novčić danas ne možete kupiti ni jednu kiflu.

Bunar želja
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Najobičnija kifla u pekari u Banjaluci trenutno košta 60 pfeniga.

Građani, zaštitnici potrošača, mediji zube su otupili proteklih mjeseci ukazujući na neopravdano divljanje cijena u pekarama. Nije poskupilo ni brašno, ni struja, ni voda, ali jeste minimalac, pravdaju se pekari i poručuju da nisu socijalne ustanove. Pa, ako hoćete hljeb zasučite rukave ili kusajte što vam se nudi.

Kod nas je uvijek ista mantra: Ako vam je skupo, nemojte kupovati, ima ko može. Ako je loše na poslu, možete ići, ima kome valja.

Pročitajte još

Zbog takvog stava na desetine hiljada ljudi otišlo je odavde i odlaze i dalje, i to ne samo mlade „lude glave“, već i oformljene porodice čija su djeca uveliko krenula u školu. U toj novoj školi, na novom jeziku, dobiće besplatnu užinu, a ovdje mu se roditelji hvataju za glavu zbog suve kifle.

Ali nisu naši građani baš prepušteni sami sebi, razbudilo i se Ministarstvo trgovine i najavilo „ljutu borbu“ sa pekarima. Ograničiće, kažu, maržu na osnovni hljeb, i ne samo to ministar Šulić se dosjetio i Socijalne karte. One karte koja bi nam trebala reći koliko ljudi živi na rubu egzistencije i koju u Srpskoj najavljuju brat bratu posljednjih deset godina, malo Cvijanovićka, malo Višković. Jer nije baš poželjno da vlast objelodani koliko ljudi u Srpskoj krpi kraj s krajem.

Samo je pomoć za grijanje prošle godine dobilo 67.000 najugroženijih penzionera, boraca, korisnika socijalne pomoći i dječijeg dodatka. Koliko od njih se hrani u javnim kuhinjama jer ne mogu sebi priuštiti ni taj osnovni hljeb?

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije