Sve je tu: crna bakelitna slušalica, povezana kablom sa kućištem na kojem je brojčanik i natpis na kojem je lijepo objašnjeno kako se govornica koristi i koji broj treba pozvati, ako nešto ne funkcioniše.
Ipak, govornica ne radi, a na broj za prijavu kvarova, niko se ne javlja.
Vrijeme javnih telefonskih govornica je, očigledno, prošlo. Danas svi imaju “pametne” mobilne telefone i još sijaset alata za brzu komunikaciju.
Tako su lani sa ulica Njujorka uklonjene sve javne govornice, ali Banjaluka nije Njujork pa ovi spomenici preddigitalnog doba u gradu na Vrbasu još opstaju.
Jedno vrijeme su stare govornice bile omiljeno mjesto za fotografisanje mladeži, koja je vintidž fotke kačila na društvene mreže, ali i ta moda je prošla.
Kao što što sve u današnje vrijeme prolazi bzinom munje.
Stariji se sjećaju da su ulične telefonske govornice nekad bile kultno mjesto, za ljubavne i drugarske sastanke, ugovorene telefonom, ali i za pozivanje taksija.
Govornice su bile i spas za ne daj bože, jer su pozivi policiji, hitnoj pomoći i vatrogascima bili besplatni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu