Pravi ekscentrici u svijetu su uglavnom ikone kempa i pop kulture od Bo Bjumela, preko Oskara Vajlda, sve do Valentina ili Kventina Krispa.
Na Balkanu ekscentrici mogu da budu označeni kao politički protivnici, na primjer. Ne tako davno Nenad Stevandić, lider Ujedinjene Srpske i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, za predsjedavajućeg Predsjedništva BIH, Željka Komšića, rekao je da je ekscentrik. Stevandić je zaključio da je Komšić ekscentrik zato što, prema njegovim riječima, na nekoj pametnoj izjavi ne može da dobije pažnju, zbog čega ide na ekstremističke i ekscentrične varijante.
Teško da bi Komšić mogao biti junak pop kulture, a nikako ekscentrična ikona kemp kulture.
S druge strane Drine, u Srbiji, pravih ekscentrika je bilo u velikom broju. Brojni umjetnici, avangardisti, pokušavali su da svojim djelima pokažu da su ekscentrici. Legende kažu da je Dado Đurić šetao Knez Mihailovom ulicom u Beogradu s pijetlom u rukama. Olja Ivanjicki je ponekad izlazila na izložbe obučena u kosmičke skafandere. Klokotrista Aca Sekulić recitovao je svoju poeziju na sav glas, hodajući gradom i zbunjujući prolaznike. Postmedijalista Kosta Bunuševac, veliki slikar i dizajner, ekscentrik par ekselans, u javnom medijskom životu izlagao je sebe kao eksponat. Kao novotalasni guru, on je dosljedno sproveo Bouvijevsku ulogu “čovjeka koji je pao na Zemlju”, i to među Srbe.
Sličan medijski imidž furao je i konceptualni kompozitor elektronske muzike Suba Reks Ilusivi, koji je tragično preminuo u Brazilu. Naš najveći moderni ekscentrik bez premca je Džoni Racković, slikar i performer, čiji radikalizmi često liče na one Lija Boverija, ali su ipak neuporedivo sofisticiraniji. Džoni vrijeđa i tuče svoju publiku na izložbama, zabavlja goste barouzovskim vulgarnim humorom, a često citira Hegela i Hajdegera dok pokazuje mišiće. On je u stanju da pred publikom popuši džoint dok radi sklekove ili da satima pripovijeda o svojim homoerotskim scenskim nastupima, od kojih je najčuveniji onaj sa Satanom Panonskim.
Među srpskim ekscentricima svakako vrijedi izdvojiti i Dragana Papića, fotografa koji je izmislio “Idole”. Papić je veoma agilan konceptualni umjetnik koji radove izlaže u Italiji i Mađarskoj. Kao modni ekscentrik, Papić nosi po tri para naočara jedne preko drugih, oblači bundu na štraftaste pantalone uz čizme od zmijske kože.
Srpski ekscentrici možda mnogo više privlače pažnju javnosti nego njima slični na Zapadu, iz prostog razloga što je u naš mentalitet utkano dosta socrealističkog ideala, da svako bude negdje u sredini, da ne štrči iz sivila kolektiva. Međutim, vremenom se i ljudi na Balkanu osvješćuju i shvataju da mogu biti individue.
Zoran Stanić, jedan od najboljih naših modnih kreatora, sam je bio ekscentrik u periodu novotalasnog Beograda. Njegove tada otkačene kreacije, koje je samo on imao hrabrosti da nosi suočen sa stalnom prijetnjom batinama surovih “srednjih” momaka, sada se prepoznaju kao vrhunska moda. To je znak da se i na brdovitom Balkanu ipak nešto mijenja.
Domaći ekscentrici su oni koji već žive u budućnosti, kao pioniri glume teatra tehnosvijeta. Da li je Komšić među njima?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu