Kultura

Danilo Kerkez najbolji glumac na festivalu u Brazilu: Umjetnost drži mozak, srce i dušu konstantno u stanju pripravnosti

Banjalučki glumac Danilo Kerkez ostavio je brojne emotivne utiske na publiku svojom ulogom u filmu "Očevina" za koju je trostruko nagrađen na nekoliko festivala u BiH, a njegov talenat prepoznala je i publika u Brazilu i Rusiji.

Danilo Kerkez
FOTO: HOTEL BALKAN/YOUTUBE/SCREENSHOT

 “Očevina” simbolično prikazuje složene porodične odnose i bolni jaz između oca i sina koji nastaje u procjepu poroka alkoholizma i nebrige o porodici.

Dokaz da zaista vrijedi brusiti glumački zanat i dati srce ulozi jeste stiglo u vidu emotivnih reakcija publike nakon film i nekoliko nagrada. Danilo Kerkez je osvojio nagradu za najboljeg glumca u kategoriji kratkometražniog filma T.I.F.A. (Tietê International Film Awards) u Brazilu, zatim na „Ural Shorts festivalu“ gdje je i film proglašen za najbolje kratkometražno ostvarenje, kao i na CascadAir na festivalu u Živinicama. Počasno priznanje za film bilo je i na Međunarodnom festivalu umjetničkog filma u Atini, a očekuju ga i projekcije na BFC Short Film Fest (Nju Džerzi), Cannes Continental Film Festival, Fine Line Film Festival (Beograd), Bratislava Film Festival 2024, Sakarya International Short Film Festival (Turska), The Bay International Film Festival u Engleskoj. Osim filma, publika je imala priliku gledati Kerkeza u mnogom pozorišnim predstavama Narodnog pozorišta Republike Srpske („Gospođica“, „Hrkači“, „Zlatno doba“, „Derviš i smrt“), a trenutno sprema novu predstavu „Romeo i Julija“. Glumio je i u serijama „Hotel Balkan“ (2020) i „Meso“ (2017).

Šta je bilo najizazovnije u procesu snimanja „Očevine“, šta se s godinama mijenjalo na glumačkom planu i šta poručuje mladim kolegama glumcima, ispričao je Danilo Kerkez za Novosti.

Ove godine smo imali priliku pogledati film „Očevina“ koji je donio kompleksnu priču o o dobrom i lošem, ocu i sinu, a na nekim scenama je publika i zaplakala. Koliko je ova uloga obogatila Vaše glumačko iskustvo i po čemu je bila izazovna?

Prije svega bih se zahvalio Stefanu Tomiću, reditelju filma, što je izabrao mene, napisao dobar scenario, sastavio divnu ekipu s kojom je bilo predivno raditi. On je mlad reditelj, velikog potencijala ispred kojeg je još mnogo filmova. Možda se i „ogrebem“ o još neku ulogu. Kad glumac gleda svoj film, bar je kod mene tako, ne može biti objektivan. Uviđaš najsitnije greške i sve te nervira, tako da je nemoguće uživati 100% u njemu kao publika. Ali ako ima ljudi koji puste suzu to mi je drago, znači da smo prebacili na publiku ono šta nam je bila ideja. Izazovno je bilo snimati teške dramske momente u jednom specifičnom ritmu filma, a ne otići u patetiku. Tu se mnogo zahvaljujem Stefanu, jer on je strpljiv reditelj, koji voli glumca i daje mu prostor. Mislim da smo od starta znali gdje treba da završimo, što nam je pomoglo da napravimo dobar posao. Dobar timski rad, jasan cilj i sve je lako.

Imali ste priliku da glumite i u TV serijama i filmu, a i u pozorištu. Šta Vam je iskustveno draže i šta više oblikuje u radu?

Nema dražeg, jednaka je ljubav ili bol, ne znam tačno. Pozorište te više troši, uzima te svaki dan pomalo. Drži mozak, srce i dušu konstantno u stanju pripravnosti. Samim tim, ono me više oblikuje, utiče na ovo šta sam sad, pa šta god to bilo. Pomaže takvo stanje kad dođe do snimanja filma ili serije, jer si u kondiciji, ništa ti nije teško. Bacaš se u vatru, odmah i sad.

Predstava „Gospođica“ je imala izuzetno živ festivalski život, a u toj predstavi tumačite Rafu. Po čemu se „Gospođica“ toliko izdvojila kao predstava? Postoje li „Gospođice“ u današnje vrijeme i ima li načina da se pobijedi tvrdičluk?

Imaće još, uskoro nam slijedi još putovanja. To je jedan od najboljih Andrićevih romana koje su divno dramatizovale Vanja Ejdus i Đurđa Tešić (ona je i režirala), što je jako teško i jako bitno, a one su uradile izvanredan posao. Drugi razlog je sjajna glumačka igra Slađane Zrnić, koja raste iz predstave u predstavu, plus ostatak ekipa koji lepršavo i precizno daje predstavi dodatne boje. Tvrdičluk je vjekovni problem i inspiracija raznim piscima. Gospođica ima i biće još dugo poslije nas. Žao mi je što je tako, jer im životi prolaze mimo njih.

Uskoro nas očekuje premijera nove predstave „Romeo i Julija“. Možete li nam reći nešto više o tome?

Jeste, radimo na projektu “Romeo i Julija” autora Vilijema Šekspira, u režiji Sonje Petrović, te u koprodikciji Narodnog pozorišta Republike Srpske i Gledališča Koper. Mogu vam reći da morate doći i pogledati predstavu, uživati u njoj. Mi ćemo se potruditi da damo sve od sebe.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu