I nakon mjeseci provedenih kod kuće i u rijetkim susretima, igri ili druženju sa samo ponekim vršnjakom, beskrajno se tome raduju. Mnogi nisu ni svjesni još da to neće biti baš škola koju znaju, da nema došaptavanja u klupi i da polovinu svog razreda neće ni vidjeti, ali i oni koji su dorasli da to shvate opet se tome raduju. Jer škola je mjesto gdje se, u suštini, njihov život odvija, i gdje pronalaze sve ono što njima znači za rast i razvoj, pa i za sazrijevanje i učenje. Prelaženje gradiva, lekcije, kontrolni i sve ostalo što podrazumijeva školovanje, samo su dio toga.
Ponovnom otvaranju škola raduje se, bez obzira na sve nedoumice, i većina roditelja. Oni će i u ovoj situaciji, kao i često u odgoju djece, stisnuti zube i progutati svoje strahove, svjesni da je i za zdravlje djece bitan kontakt s drugom djecom, fizička aktivnost i sve ono za šta su ta djeca u prethodnim mjesecima bila uskraćena. A raduju se tome, da budemo realni, i zbog toga što su i njihovi kapaciteti da istovremeno djeci budu i roditelji, i učitelji, a poslodavcima dobri radnici, poprilično iscrpljeni.
Raduju se tome i nastavnici i učitelji, jer i za njih je nastava na daljinu bila nužno zlo i konačno to slobodno mogu i da kažu. Bolje i škola pod maskama, nego ona na Viberu i TV-u.
A da bi sve to funkcionisalo, potrebna je i maksimalna odgovornost i ozbiljnost, te dobra organizacija. Hronične boljke našeg obrazovnog sistema, kao što je nedostatak sapuna i ubrusa u školama, moraće se preko noći prevazići, a o poštovanju svih mjera stalno voditi računa. Kako u školi, tako i kod kuće.
Važno je i da budemo svjesni da rizik od ponovnog otvaranja škola snosimo svi skupa, od onih u obrazovnom sistemu, do roditelja i porodica. I da će i dobrobit djece uveliko zavisiti od ponašanja svih nas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu