Kolumne

DOS

Pričajte šta hoćete, ali nema tog društvenog interesa koji je jači od pojedinačnih interesa u našoj politici, a u drugom redu od ličnih sujeta.

DOS
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Na predstojećim opštim uzborima u BiH 2022. godine, kao i uvijek do sada, dvije su funkcije najvažnije: predsjednik Republike Srpske i srpski član Predsjedništva BiH. Čak i da tome dodate mjesta premijera i predsjednika Narodne skupštine (iako je jasno da su to pozicije iz drugog plana) to su četiri mjesta.

A opozicionara koji ciljaju na njih u ovom trenutku bar je duplo više: Mirko Šarović, Nenad Nešić, Branislav Borenović, Nebojša Vukanović, Draško Stanivuković, Jelena Trivić… Svi ciljaju isto, a percepcije su im otprilike ovakve: SDS je i dalje najjača opoziciona partija i ima pravo prva da bira kandidata. PDP je koliko-toliko ostao kompaktan, kunu se u opozicioni rad i imaju gradonačelnika Banjaluke, pa polažu pravo da oni biraju drugi.

DNS se sa tim nikad neće složiti jer su treća stranka u RS, svjesno su izašli iz vlasti, ostali bez ljudi i resursa i sav kapital su uložili na pobjedu na idućim izborima. Od njihovog lidera često čujemo da je on vođa opozicije, a ne neko drugi.

Draško Stanivuković zna da je on lično najviše zaslužan za pobjedu u Banjaluci, pa ne treba očekivati da će olako dozvoliti partiji da ona odluči umesto njega. Jelena Trivić je dobila pojedinačno najviše glasova na listi PDP, a zauzvrat nije dobila mnogo, pa s punim pravom ima mogućnost da cilja na mjesto predsjednice RS ili člana Predsjedništva BiH. Ako ćemo pravo, makar je obrazovana.

Vukan je najtvrdoglaviji i najambiciozniji od svih njih. Iako mu je baza u Trebinju, aplaudiraju mu i u Banjaluci, a onaj ko očekuje da on bude nijemi posmatrač dok drugi miješaju karte, nema pojma ni o njemu, ni o politici.

U kontekstu svega ovoga, priče o sigurnom jedinstvu u opoziciji i o tome da će se dogovoriti o zajedničkim kandidatima za izbore zvuči poprilično ambiciozno, kao onomad kada su pred izbore Draganu Čaviću obećavali da će biti premijer ili predsjednik parlamenta.

SDS i PDP sada imaju probem što im agresivni DNS duva za vrat, a svi zajedno imaju problem sa Stanivukovićem, Trivićevom i Vukanovićem, koji su u ovom trenutku brend vredniji od pojedinih stranaka. Zato je Stanivukovićeva najava formiranja nadpartijskog pokreta kao puška odjeknula upravo u partijama.

Pomiriti ta dva koncepta, plus gorepomenute sujete i interese, biće zaista vanserijsko umijeće, pod uslovom da do oktobra 2022. ne „izduvaju“ pobjede za gradonačelnika Banjaluke i Bijeljine, na čijim krilima očigledno opozicija planira da leti sve do opštih izbora.

Šta ili ko može da objedini opoziciju, osim želje da sruše Dodika? U racionalnim društvima, sami bi trebali da stanu pred ogledalo, da sebi priznaju svoje vrline i mane, da već sada urade kvalitetna istraživanja javnog mnjenja i da za kandidate profilišu one koji zaista imaju najveće šanse, a ne one koji misle da su najbolji na svijetu. To čak ne mora da bude bilo ko od poznatih političara, lidera i liderčića, nego čovjek iz šireg društvenog pokreta o kome svi toliko pričaju.

Pošto se to teško može očekivati od pomenute ekipe (čast izuzecima) jedini način je da ih „neko sa strane“ postroji i da radi s njima, stvarajući tim. To ne bi bilo prvi put; znamo kako su u prošlosti neki od opozicionara preko noći postajali vlast, ali bi i sada, kao i tada, bilo štetno po Srpsku, jer svako ko bi se na taj način umiješao tražio bi nešto zauzvrat.

Drugi i još veći problem ovog koncepta jeste odgovor na pitanje koga to opozicija nudi narodu i šta je to što žele, osim da sruše Milorada Dodika!? Da li imaju spreman sistem i ljude u njemu koji će sutra, kada jednom padne SNSD, isti čas zasjesti umjesto njih i ovo društvo povesti na bolje? Da li imaju bolje, poštenije direktore, ili će objeručke prihvatiti tajkune aktuelne vlasti, kao što su to u nekim slučajevima već učinili?

Dajte nam imena potencijalnih direktora Elektroprivrede, Šuma, Puteva, Autoputeva, a ne kandidata za predsjednika RS, pa ćemo vam reći da li ćemo glasati za vas. Sistem. Dajte nam sliku budućeg sistema Republike Srpske, sa ljudima na ključnim pozicijama. Dajte nam jasno i glasno rješenja za demografske, socijalne, ekonomske probleme i spoljnopolitičke izazove Republike Srpske, umjesto parole „oni su lopovi“, što mi već znamo. Ako vam fali velika tema za izbore, a ne možete da je nađete pored svega što je vlast uradila, onda je stvarno do vas.

Možda odgovore na neka od ovih pitanja imate u stranačkim programima, koje uglavnom prepisujete jedni od drugih. Ali, svejedno, narod to ne čuje i ne vidi, a vi ste odgovorni za to. Kada se pomenu imena nekih od vas, ne osjeća se miris promjena, nego ustajalog vazduha koji davi, stišće, ne dozvoljava da ga udahnete. Ako se na vrijeme ne provjetrite, svi ćete se osjećati na isto.

Sve liči na to da će se u Srpskoj ponoviti ono što je radila Demokratska opozicija Srbije (DOS) kada je rušila Slobodana Miloševića. Ne sporeći intelektualce na čelu, ali skupili su u isti tim sve i svakoga ko je bio protiv tadašnjeg režima, ne gledajući ni ko je, ni šta je, ni šta su mu krajnji ciljevi. Kada su postigli cilj (uz čiju pomoć, duga je priča), onda su se međusobno uništili, postajući samo prelazna faza za ono što je uslijedilo nakon njih.

Nije pitanje da li će bilo koja vlast jednom da padne, pitanje je ko će se uspraviti nakon nje.