Oni su doživjeli sve ono o čemu nisu mogli ni da sanjaju i, kako sami kažu, više ih skoro ništa ne može iznenaditi.
Ima tu svega – od intimnih ispovijesti pacijenata, poklona i nesvakidašnjih znakova pažnje, preko sukoba sa zavisnicima od droge do oružanih pljački. Samim tim imaju poteškoća da se prisete neobičnih doživljaja (a vidjećete, ima ih pregršt), jer su im prešli u svakodnevicu.
Iz mora takvih situacija, sagovornice portala su prije nekoliko godina u intervjuu za “Moj Novi Sad” izdvojile one najinteresantnije.
– Rad u apoteci, kao i svaki rad sa ljudima, sa sobom nosi puno anegdota. Uvijek se sjetim šta mi je govorila mentorka, dok sam stažirala: “U ovom poslu jeste bitno znanje i profesionalnost, ali vidjećeš koliko je važno da znaš sa ljudima. Moraćeš da budeš psiholog”. Ubrzo sam i u praksi shvatila šta to tačno znači. Pamtim niz situacija, od onih manje prijatnih – neljubaznih, nadmenih ljudi koji sebi dozvoljavaju da svoje nezadovoljstvo na ličnom planu iskale na nama, preko prijetnji i pljački do situacija gdje vam se udvaraju, recituju pjesme i kupuju poklone – priča Jelena K.
Na pitanje koji su to problemi sa kojima se najčešće susreću, odgovora Ivana:
– Ljudi generalno nemaju strpljenja. Mnogo puta se desilo da neko iz čista mira počne da viče, na primjer, zato što očekuje da radimo brže nego što možemo, zato što im ne rastvorimo sirup dovoljno brzo, zato što nam računar ili sistem blokiraju pa nemamo odmah informaciju o dostupnosti lijekova u drugim apotekama našeg lanca.
Sa njom se slaže i Maja, farmaceutski tehničar.
– Kada je neki lijek deficitaran onda smo mi krivi što ne mogu da ga nađu. Kada nećeš da im daš lijek bez recepta onda viču, udaraju po recepturi, psuju. Srećom, imamo zaštitno staklo, inače ne znam šta bi tek onda bilo. Dok nisam počela da radim ovaj posao, za mene je odlazak u apoteku značio kupovinu određenog lijeka i savjetovanje oko upotrebe, ali toga zapravo ima najmanje.
– Ponekad bude zbunjujuće sa starijim ljudima jer se dešava da ti donesu tabletu i da očekuju da na osnovu njenog izgleda znaš šta im treba. To bude npr. bijela ili roze tableta sa crtom, kako izgleda većina tableta, i onda se naljute ako ne znaš šta je u pitanju. Najgore je što ne znaju ni zbog čega piju, ni kako piju neki lijek, samo dođu i kažu nešto poput “To pije moja komšinica, njoj je bolje pa hoću i ja” – objašnjava Ivana.
– Nije rijetkost da nam traže da im redom pokazujemo sve kutije kako bi oni prepoznali i izabrali onu koja im je (možda) prepisana. Ali to nije slučaj samo sa starijim osobama. I mlađi su tražili svašta, npr. “Pempas” umjesto “Pampers”, kesicu “Perfexa” umjesto “Fervexa” i tome slično (smijeh) – nadovezuje se Dajana D.
Sličan primjer izdvojila je i njena koleginica Maja.
– Jedan čovjek je tražio “tri kesice hot lajna”, a zapravo mu je trebao “Tylol hot”. Ljudi dolaze i traže nešto što nije ni blizu onoga što im treba ali vremenom naučiš da prepoznaš na šta misle.
Ono što svakako ne biste očekivali, jeste da građani nisu sigurni šta se tačno prodaje u apoteci. Jelena K. se prisjeća nekih od situacija:
– Zanimljivo je da su ubjeđeni da znaju šta se sve prodaje kod nas, pa najnormalnije pitaju za griz ili prašak za pranje veša. Uz to, imala sam i jednu specifičnu pacijentkinju koja nikad ništa nije pazarila u apoteci, ali je skoro svaki dan dolazila “kako bi se raspitala” za neki preparat, a zapravo koristila vrijeme da se našminka testerima šminke koju prodajemo.
A kada se pacijenti previše opuste, tu dolazi i do skidanja.
– Jedna od nezgodnijih situacija je kada pacijenti žele da mi pokažu određenu kožnu promjenu, ne bih li im pomogla da riješe problem pa tada na sred apoteke skinu odjevni predmet – započinje priču Jelena K. a Maja se nadovezuje:
– Podrazumijeva se, pošto imaš bijeli mantil, da treba sve da znaš i vidiš. Traže da im analiziraš promjene na koži, gledaš gljivice na noktima i stopalima, žuljeve… Uz to, neki dolaze povrijeđeni i traže da ih previjamo. Mi to na kraju uradimo jer nam bude žao, ali to nikako nije naš posao – rekla je.
Ima i lijepih priča, koje sagovornice novosadskog portala sa osmijehom izdvajaju.
Jelena K. kroz smijeh napominje da je jednom prilikom za poklon od jedne bakice dobila švarglu, u znak zahvalnosti za ljubaznost. I Dajana D. podsjeća da ima dosta finih i pažljivih ljudi:
– Neki se baš vežu za nas pa nam donose razne poklone, saksijsko cvijeće, kozmetiku, čokolade, voće, i to maltene svakodnevno. Baš nedavno mi je jedna gospođa rekla da me se sjetila na putovanju pa mi je donijela ešarpu iz Italije. Jedna baka, čija djeca i unuci žive u inostranstvu, često kaže da me doživljava kao svoju unuku. Uvijek me pita kako sam i kako mi je porodica, iako ih ne poznaje.
Rad u apoteci nije samo prodaja lijekova – to je stalna improvizacija, strpljenje i psihologija u praksi. Farmaceuti i tehničari svakodnevno balansiraju između haosa i lijepih trenutaka: od neobičnih i ponekad neprijatnih zahtjeva pacijenata, preko nesvakidašnjih situacija i konflikata, do iskrenih izraza zahvalnosti i malih poklona koji griju srce. Upravo u toj kombinaciji stresa, humora i topline krije se prava suština posla – rad sa ljudima, koji vas ničim ne prestaje da iznenađuje, ali istovremeno i ispunjava.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.