Moja beba je dobila terapiju i na tome sam zahvalna. Na odjeljenju sam upoznala i medicinske sestre i ljekare koji svoj posao rade sa mnogo znanja, topline i ljudskosti. Upravo zbog njih vjerujem da naše zdravstvo ima ljude koji zaslužuju svako poštovanje. Ali, upoznala sam i onu drugu stranu o kojoj roditelji često ćute govori ona.
Poručuje da je, kao majka, teško mogla da razumije da iscrpljen roditelj može da bude kritikovan zato što nije sklonio tanjir sa stola, iako satima drži ruku svoje bebe da ne izvuče braunilu. Ističe da u takvim trenucima roditelj ne traži privilegije, već malo razumijevanja.
Priča kako, kao roditelj, nije mogla ostati ravnodušna ni kada je primjetila da dio medicinskog osoblja nosi vještačke ili duge nokte na odjeljenju na kojem se liječe bebe bez upotreba rukavica.
-Nisam medicinski stručnjak da procjenjujem procedure, ali jesam roditelj koji ima pravo očekivati da se svi profesionalni standardi, od higijene ruku i korištenja zaštitne opreme do načina izvođenja medicinskih postupaka, poštuju dosljedno. Kada je riječ o liječenju djece, nijedan detalj nije beznačajan. Jednako tako, kao roditelj postavljala sam pitanja i čekala odgovore. Svaki sat čekanja nalaza, svaka neizvjesnost i svaka odgođena odluka čine se mnogo dužima kada gledate svoje dijete kako se bori s bolešću. Roditelj ne postavlja pitanja zato što sumnja u ljekare. Postavlja ih zato što voli svoje dijete – ističe Savanović Zorić.
I dodaje kako posebno boli kada uslovi u kojima borave djeca i roditelji nisu dostojni zdravstvenog sistema. Poručuje da ne pita koliko košta nova zgrada, već koliko košta česma koja radi.
-Koliko košta tuš u kojem roditelj može održavati osnovnu higijenu nakon nekoliko neprospavanih noći. Koliko košta nekoliko minuta razgovora kojim ćete umiriti uplašenu majku ili oca? Kao psiholog znam da se trauma ne stvara samo zbog bolesti. Ponekad je stvara način na koji se osjećamo dok prolazimo kroz bolest – naglašava ona.
Poručuje da je svjesna da ni zdravstvenim radnicima nije lako. Da godinama rade pod pritiskom, sa premalo osoblja, previše pacijenata i često u uslovima koji nisu dostojni ni njih ni njihovih pacijenata.
-Zbog toga ovo nije tekst protiv medicinskih sestara, niti protiv ljekara. Ovo je poziv da otvoreno govorimo o sistemu koji iscrpljuje sve. I roditelje. I zdravstvene radnike. Roditelji ne očekuju savršenstvo nego samo da budu saslušani, da smiju postaviti pitanje, da se prema njima odnosi s poštovanjem. Da osnovni uslovi za boravak budu dostojni čovjeka. Da znaju da će se prema njihovom djetetu primijeniti najviši profesionalni standardi. Zato danas moje pitanje nije samo koliko košta jedna česma na pedijatriji. Moje pitanje glasi koliko nas, kao društvo, košta kada izgubimo povjerenje roditelja u zdravstveni sistem – navodi Savanović Zorić.
Kako roditelji nesvjesno biraju zanimanje umjesto djece
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.