Društvo

Opasnost koja ne posustaje ni nakon decenija: Mine i dalje UBIJAJU u BiH, ovo su najzagađenija područja

Nedavna tragedija u naselju Hodžići kod Doboja duboko je potresla cijelu zajednicu i još jednom podsjetila na opasnosti koje i danas vrebaju iz dubine zemlje. Devetnaestogodišnji Mehmed Hasanamidžić smrtno je stradao od protivpješadijske mine dok je pokušavao vratiti koze koje su zalutale u obilježeno minsko polje.

minsko polje
FOTO: FENA

Ova nesreća, nažalost, nije usamljen slučaj. Mehmedov otac Mihret prije nekoliko godina takođe je stradao od mine koja mu je otkinula nogu, a kasnije je preminuo. Na istom području, prije nekoliko godina, stradala je i jedna žena.

Prema podacima Centra za uklanjanja mina BiH iz januara 2025. godine, sumnjiva minski opasna površina u BiH iznosi 822,87 kvadratnih kilometara, što čini oko 1,60 odsto ukupne teritorije države. Kada je u pitanju veličina sumnjive opasne površine u januaru 2025. godine, na FBiH se odnosi 655,33, na Brčko distrikt 10,35, te na Republiku Srpsku preostalih 157,19 kvadratnih kilometara.

Prema procjenama, oko 170.000 mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata, još uvijek čeka da bude pronađeno.

mine
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Od završetka rata, mine su odnijele ili povrijedile ukupno 1.781 osobu, među kojima je 624 smrtno stradalo. Među žrtvama su i oni koji su rizikovali svoje živote kako bi zaštitili druge — u toku humanitarnog deminiranja u BiH stradala su 133 deminera, od kojih 53 nisu preživjela. Od ukupnog broja stradalih u poslijeratnom periodu, 185 žrtava su žene, dok je 251 žrtva djeca.

Pročitajte još

U oko 110 ugroženih opština, odnosno 1.261 ugroženoj zajednici, pod direktnom ugroženosti od mina živi 93.071 stanovnik BiH. Najzagađenija područja su, prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH,  područja Maglaja, Velike Kladuše, Orašja, Posavine, Tuzlanske i Dobojske regije, Broda, Šamca i Lopara.

Od početka protivminskog djelovanja u BiH 1996. godine oslobođena je površina od 3377 kvadratnih kilometara. Statistike su pokazale da se najveći broj nesreća događa u proljeće i jesen.

Ove brojke ne predstavljaju samo statistiku, već realnost u kojoj hiljade porodica svakodnevno žive u strahu. Djeca odrastaju uz oznake “PAZI – MINE!”, a poljoprivrednici, stočari i planinari rizikuju živote ulazeći u područja gdje granice sigurnog nisu uvijek jasno obilježene.

Dok se država bori sa posljedicama prošlosti, svaka neeksplodirana mina predstavlja tihu prijetnju koja može odnijeti još mnogo života.