Društvo

Eliminisati senzacionalizam iz izvještavanja o djeci: Sa sve većim uticajam na mlade, raste i odgovornost medija

Prava djece u medijima u BiH se najviše krše kroz senzacionalističko izvještavanje, a naročito ako su u pitanju djeca žrtve bilo kog oblika nasilja ili djeca i mladi sa neprihvatljivim društvenim ponašanjem.

Eliminisati senzacionalizam iz izvještavanja o djeci: Sa sve većim uticajam na mlade, raste i odgovornost medija
FOTO SHUTTERSTOCK

Uprkos postojanju zakona i novinarskih kodeksa kojima se regulišu i štite prava djece u medijima, ovakvo izvještavanje i dalje nije neobično u elektronskim i štampanim medijima, pokazalo je istraživanje o položaju djece u medijskim izvještavanjima “Djeca u zagrljaju medija”, koje je nedavno objavilo Društvo psihologa RS.

Autori istraživanja zaključili su, između ostalog, da je senzacionalizam u naslovima medijskih izvještaja najmanje prisutan u televizijskim izvještajima, a najviše u štampanim medijima. Osim toga, navode istraživači, ako se naslov medijskog izvještaja senzacionalistički, najčešće je takav i sami tekst izvještaja.

Što je prisustvo senzacionalizma u naslovima medijskih izvještaja o djeci izraženije, za očekivati je da se i u samom sadržaju teksta ili saopštenja medijskog izvještaja prekrši etički kodeks izvještavanja o djeci – objašnjava Olga Lola Ninković, jedna od članica istraživačkog tima koji je i pripremio ovaj izvještaj.

Autori ističu i da prisustvo senzacionalizma nije dramatično, te da bi se u tom smislu moglo govoriti i o napretku poštovanja prava djece u medijima, ali stvarni cilj treba da bude stvaranje nulte tolerancije na povrede prava djeteta u medijima.

– Najmanja prisutnost senzacionalizma treba da bude poziv za reakciju i promjenu. Veličinu štete koja se čini djeci ne možemo mjeriti brojem djece, jer je svako dijete važno. Cilj svih treba da bude stvaranje nulte tolerancije na povrede prava djeteta u medijima – ističe Ninković.

Pogrešno izvještavanje o djeci počiniocima ili djeci žrtvama može, ističu psiholozi, imati ozbiljne posljedice na to kako javnost vidi tu djecu, te na njegovanje stereotipa i predrasuda o njima. Zato se istraživanje bavilo i pitanjem etiketiranja djece u medijskim izvještajima, čemu su, ispostavilo se, skloniji štampani mediji i televizija, u odnosu na portale.

Istraživači iz Društva psihologa RS ističu i da je moć medija velika, čega su mediji svjesni, ali da je pitanje da li su uvijek svjesni i odgovornosti koju ta moć nosi, posebno kada su u pitanju posljedice na djecu o kojoj izvještavaju.

Oni podsjećaju da su današnjoj djeci mediji jako važni, jer su im i dostupni više nego ikada ranije, te da zbog svega toga imaju mnogo veći i uticaj na njih. Kako ističu, djeci je danas jako važno šta su pročitali na portalima, te je i zbog toga moć medija i njihova odgovornost velika.

Prednost uvijek imaju djeca

Mada su pravo na informisanost i pravo na slobodu govora povezani i usklađeni sa svim ostalim ljudskim pravima, povrede prava djeteta čine se u ime prava javnosti da zna.

– Dakle, ako su interesi djeteta u suprotnosti sa interesom javnosti, prednost bez sumnje i uvijek treba da imaju djeca – navodi se u Izvještaju o položaju djece u medijskim izvještavanjima, koji je dio projekta “Djeca u zagrljaju medija-jačanje preventivnog uticaja medija u suzbijanju pojave maloljetničkog prestupništva”.

Program realizuje Društvo psihologa RS u saradnji sa Gradom Banjaluka, a u sklopu Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu, koji finansira EU.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu