Čuvajte ga na temperaturi od 10 stepeni i mora biti dobro zatvoreno kako unutra ne bi ulazila prljavština ili insekti. Međutim ukoliko na površini vode primijetite skramu, zelene ili crne boje, ovakav kupus više nije za konzumaciju. To je siguran znak da ste napravili pogrešan korak u procesu pripreme.
Za pripremu kiselog kupusa potrebna vam je odgovarajuće sorta kupusa. Kad birate kupus uzimajte pljusnatije glavice, domaće vrste i one koje imaju zbijenije listove. Za kišeljenje kupusa potreban vam je kupus, voda i so. Ukoliko se u vodu doda dovoljno soli nema straha od toga da će se pokvariti.
Bure u kojem se kiseli mora biti izuzetno čisto.
Najbrže se ukisele domaće sorte sa tanjim listom i najslabije razvijenom nervaturom (nabori na samom listu), svjetlozelene boje, na presjeku žućkasto-zlatne, koje imaju slabo izražen korijen i blago spljoštenu glavicu. Domaće sorte sadrže dosta visoku koncentraciju prirodnog šećera, a time se podstiče i ubrzava fermentacija.
Prilikom spremanja, stavlja dva do 2,2% soli u rastvor.
Ovako ćete prepoznati pokvaren kupus!
Ako se odabere dobar kupus i koncentracija soli bude pravilno odrađena, nema straha od kvarenja. Bure sa kupusom treba da stoji na temperaturi ispod 10 stepeni kako veće temperature ne bi uticale na kvarenje. Pokvaren kupus se prepoznaje po mirisu i ukusu. Postoji i skrama na vrhu bureta. Ukoliko je crne ili zelene boje i jako debela, dolazi do razvoja gljivica.
Međutim ako glavica, kada se izvadi, nema čudan miris i ukus, onda je kupus dobar.
Kiseli kupus je najbolje čuvati u drvenom buretu. Ukoliko takve buradi nema, drugo rješenje je da ono bude od plastike. Bitno je da zagađen vazduh i prašina ne ulaze unutra. Ne mora biti 100 odsto i vakuum zatvaranje, međutim nije dobro da uđu prašina i insekti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu