Biznis

Foto robot prosječnog investitora u Srbiji: Gdje dolaze, koliko radnika zapošljavaju i kolike plate nude

Vijest da se više srpskih gradova i opština našlo u vrhu liste “Evropski gradovi i regioni budućnosti”, magazina fDi, publikacije Fajnenšal tajmsa, iznenađenje je za mnoge ali ne i za stručnjake koji smatraju da su subvencije države jedan od razloga za njihov visok plasman.

biznis posao poslovni ljudi biznismen aktovka torba
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Ali, to nije sve: i druge povlastice su dobar mamac za prepoznatljivu investicionu klimu u Srbiji.

Tu klimu prepoznali su veliki i poznati igrači na svjetskom tržištu ali i oni mali i nepoznati, a pored Beograda na listi gradova budućnosti u 2024. godini su Leskovac, šampion u kategoriji malih gradova, ali i Kragujevac, Zrenjanin, Subotica i Šimanovci, koji su u vrhu.

Svaki od njih je imao specifičnosti koje su ih vinuli u vrh, ali zajedničko za sve njih je to da su taj prestižni status stekli i državnim subvencijama za otvaranje novih radnih mjesta, piše Blic.

Pored njih “lokalci” su imali i dodatne povoljnosti poput besplatnog zemljišta, izgradnje ili bar učešća u komunalnoj infrastrukturi. Doduše, postoje i druge lokalne sredine koje sve to imaju a nema ih na ovoj prestižnoj listi. 

Pročitajte još

Zato je teško napraviti sliku prosječnog stranog investitora, kao i otkriti da li su njihovi prevashodni motivi za ulaganje u Srbiji vezani prije svega za iznose subvencija. One su uvedene još 2006. godine, a patentirao ih je tadašnji ministar ekonomije Mlađan Dinkić po uzoru na irski i slovenački model.

Rekordna subvencija 144.000 evra po radniku

U to vrijeme one su se kretale u prosjeku od 2.000 do 4.000 evra po radnom mjestu, ali od tada pa sve do maja prošle godine, kada su izmijenjeni kriterijumi za dodjelu podsticaja radi privlačenja direktnih ulaganja, subvencije su značajno porasle i bile su šarolike.

Primjera radi, u 2020. godini prosječna subvencija investitorima po zaposlenom dostigla oko 30.000 evra.

Doduše u taj prosjek ulazi i jedna rekordna pomoć države od 144.000 po zaposlenom, što je vjerovatno i uvećalo ovaj iznos. 

To su ipak ekstremi, pa su procjene da su poreske obveznike Srbije radna mesta kod stranaca od 2006. do sad u proseku koštala oko 8.000 evra. 

Taj novac je uglavnom završavao u prerađivačkoj industriji, a procjene su da je država od 2006. do 2022. godine izdvojila po osnovu subvencija nešto više od milijardu evra.

Ipak, strani investitori kažu da nisu samo subvencije razlog što su novac uložili u Srbiju. Za njih je Srbija primamljiva jer su niži troškovi poslovanja, uglavnom u pogledu troškova rada, a značajna je i blizina sirovina potrebnih za proizvodnju, izbegavanje carinskih i drugih troškova izvoza na ciljna tržišta kao i smanjenje transportnih troškova dopremanja proizvoda na ciljna tržišta.

Sve to je uslovilo da je od 2012. do 2023. godine zabilježeno oko 35 milijardi evra inostranih investicija. Te pare su stvorile uslove da kod stranog poslodavca radi svaki četvrti zaposleni u Srbiji odnosno oko 350.000 radnika. Njihova primanja su raznolika i kreću se od od 500 do čak nekoliko hiljada evra.

– Ove najniže plate karakteristične su uglavnom za tekstilnu industriju i druge grane prerađivačke industrije. Razlog za to krije u činjenici im je država, prilikom dodjele subvencije za radno mjesto, dala mogućnost da zarade budu 20 posto veće od srpskog minimalca – navode predstavnivi sindikata.

Dodaju da su zapošljavani prevashodno radnici srednjeg i nižeg obrazovanja. Najviše subvencija dato je industriji, a najmanje visokotehnološkim kompanijama, koje stvaraju veliki dodatnu vrednost, zapošljavaju visokoobrazovani i dobro plaćeni kadar koji vuče privredu napred inovacijama i kreacijama.

Plate tog dobro plaćenog kadra kreću se od 1.000 pa do nekoliko hiljada evra i uglavnom se vezuju za velike međunarodne korporacije, koje posluju u oblasti informacionih tehnologija, komunikacija i prodaje.

Zbog njih se i značajno podiže prosjek zarada u stranim kompanijama,koje se kreću oko 850-900 evra. Važno je da se kaže da značajan broj tih velikih međunarodnih korporacija i reinvestiraju u Srbiji. Neke od njih zapošljavaju i nekoliko hiljada radnika, dok kada je riječ o manjim firmama, prije svega u proizvodnji tekstila i hrane, broj zaposlenih se kreće od 100 do nekoliko stotina radnika.

Prema podacima Narodne banke Srbije u 2022. godini su strane kompanije investirale 4,4 milijarde evra, koliko se procenjuje da je bilo i u 2023. godini.

Ako se gleda geografsko porijklo, najveći priliv zabilježen je u 2022. godini iz evropskih (65,8 odsto) i azijskih zemalja (32,3 odsto) zemalja. Pojedinačno Kina je rekorder sa 1,1 milijardu evra, iza nje je Velika Britanija sa oko 270 miliona, a treća je Njemačka sa blizu 260 miliona evra.

Što se tiče 2023. godine, u trenutku dok se piše ovaj tekst, na sajtu nisu bili podaci za cijelu godinu ali je zaključno sa novembrom istaknuto da je u Srbiju ušlo 4,2 milijarde evra.

Prema poslednjim javno raspoloživim podacima, koji se odnose na prilive tokom prva dva tromesečja 2023. godine, najveći priliv zabilježen je iz evropskih zemalja oko 66 i 32 posto iz azijskih zemalja.

Posmatrano po zemljama, i dalje je rekorder Kina sa 592,6 miliona e vra,dok su se mjesta drugih država u poređenju sa 2022. godinom promijenila. Tako je Holandija sa 414,7 miliona evra druga, slijedi Rumunija sa 124,5 Velika Britanija sa 122,5 i Njemačka sa 117,1 milion evra.

Mihailo Vesović ,direktor Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju Privredne komore Srbije, za “Blic Biznis” kaže da je evidentno da je Srbija primamljiva za strane investitore i da nije čudo što se nekoliko srpskih gradova i opština našlo u vrhu liste “Evropski gradovi i regioni budućnosti”, Fajnenšal tajmsa.

Šta traže u Leskovcu, a šta u Beogradu

Ovo je veliki uspjeh, jer je praćeno čak 350 evropskih gradova, od Glazgova i Londona do Barselone i on nije slučajan, već je plod dugogodišnje investicione politike koja ima za cilj da pored podsticaja stranim ulagačima omogući da u kratkom roku dođe do poželjnih efekata – kaže Vesović.

Kao dobar primjer navodi Leskovac, koji je uspio zbog toga što je imao kompletno opremljenu industrijsku zonu. U vrlo kratkom roku omogućavao je investitorima da imaju ne samo sve priključke za struju, gas, vodu i druge komunalne potrebe nego i dobre puteve za transport i logistiku.

S druge strane Beograd je prepoznat po sektoru IT usluga, turizma ali i po stilu života, koji je posebno važan za velike multinacionalne kompanije – kaže Vesović.

On dodaje da se težište ulaganja investitora sada premešta iz faze prerađivačke industrije i masovnog zapošljavanja na visoke tehnologije i manje radnika .

– Visoke tehnologije, razvojne istraživačke centre i država je prepoznala njima će davati podsticaje. Subvencije su i do sada bile dobar model za privlačenje stranih investitora koji imaju i druge države u okruženju, ali su efekti takve politike ipak najvidljiviji u Srbiji – smatra Vesović.

Ističe da je za strance važno da postoji ponuda stručne radne snage.

Upravo to je dovelo da je povećana tražnja za inženjerima različitih profila, zbog čega je poraslo i interesovanje za prirodnim i tehničkim naukama. Multinacionalne kompanije, koje su u ovoj oblasti, čak “uzimaju” sa poslednjih godina studente i daju im posao sa primanjima koja nisu manja od 1500 evra -objašnjava Vesović za “Blic Biznis”

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu