Aco Pejović otkrio je da se u Biljanu zaljubio na prvi pogled, a tokom 3 decenije braka imali su dosta poteškoća.
– Biljana je bila iz jedne ugledne profesorske porodice, a ja sam radio u jednom lokalu. Ona je došla te večeri tad i nešto me preseklo u stomaku. Tada sam imao oko 20 godina. Potom smo se sreli u drugom lokalu koju sam držao, a ona je došla sa pričom da me je pozdravio neki prijatelj iz Podgorice – pričao je Aco prije nekoliko godina, pa dodao:
– To je tada bila samo fora, jer je ona mene te večeri smuvala. Tada je bila četvrti srednje, sedam dana smo se zabavljali i nakon maturske večeri, odlučio sam da je zaprosim. Pristala je, ali pod uslovom da joj dozvolim da završi fakultet. Tako je bilo i evo sada smo 27 godina u braku – rekao je tada pjevač.
Aco i Biljana su u braku dobili tri ćerke – Ivu, Mariju i Magdalenu, na koje su jako ponosni.
Najstarija Magdalena je diplomirala na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu, a poslije toga je završila i master studije u Španiji. Srednja Acina i Biljanina kćerka je Marija Pejović. I ona je svog tatu načinila ponosnim, pošto je diplomirala je medicinu i to sa najvišim ocjenama. Najmlađa Iva je takođe dobra učenica i nema sumnje da će nastaviti putem svojih sestara.
Najteži momenat
Prije nekoliko godina Biljana je bila na ivici smrti, a drama koju su kao porodica preživjeli, nikada neće zaboraviti.
– Biljana je bila zdrava žena, nikad nije imala problema, nije ni znala da ima te aneurizme. To je kao jedan balon koji se stvori na krvnom sudu, ona je imala to urođeno i to dvije na očnim aortama. Tri dana se žalila da je glava boljela, ali ništa nešto drugačije nego inače. Taj dan samo se srušila u amfiteatru pred studentima dok je držala predavanje i odmah su je odveli u Urgentni centar – pričao je Aco i nastavio:
– To iščekivanje tamo, dok ona leži na stolu, ću zauvijek pamtiti. Te ružne scene koje čovjek mora da gleda, kako iznose svakih pola sata po jedno tijelo u crnim kesama, samo sjediš i čekaš i prolazi ti kroz glavu da doktor izađe i kaže tebi “to je to“. Tad sam zvao, pošto imam puno prijatelja doktora sa kojima se družim, i odmah su mi pritekli u pomoć. Doduše jedna mlada doktorka me je uvela unutra, tad nisam znao uopšte šta su aneurizme, bila je mlada pa mi je djelovala neiskusno, ali ne zamjeram joj. Ona je rekla, da se ona pita, ona bi je ostavila da je prati do ujutru, što bi bilo 100 odsto kobno za nju, jer je morala odmah na operaciju. Od 1.000 jedno preživi, kad pukne aneurizma, to su mi kasnije rekli. Onda je došao moj prijatelj i doktor Zoran i brzo su je prebacili na neurohirurgiju i tu je doktor Tasić prihvatio i danas sam mu zahvalan kao bratu. To se sve dešava u 12 uveče – prisjetio se Aco i dodao:
“Šest i po sati je trajala operacija”
– Te večeri ne mogu zaboraviti, cijela srpska estrada je bila kod mene. Tad sam shvatio da su mi pravi prijatelji, pokazali su mi ljubav i poštovanje. Toliko su mi snage dale kolege, od Cece, Brene, Bobe, Zorice i Kemiša, Bekute i Mrke, Žike Jakšića, Raka Marić, Lukas, Tropiko, ne znam ko nije bio u Urgentnom uz mene, došli su svi u bolnicu. Bilo je 150 ljudi od toga 70 odsto sa estrade. Sjećam se, kreću da je vode na operaciju i zovu moju djecu da je vide, jer je to možda posljednji put da je vide. Šest i po sati je trajala operacija, mi smo ostali do 7 ujutru u Urgentnom – ispričao je Pejović te dodao da je nakon operacije krenula nova borba za Biljanin život.
– Poslije operacije bilo je užas vidjeti je kako leži obrijane glave, sa rezovima. Poslije toga užas je bio klincima objasniti šta su mogući scenariji. Nisam dozvolio nikome da mi dolazi kući, htio sam da budem sam sa svojom djecom, i onda sjednem, zagrlim ih i kažem – možemo da ostanemo bez mame, ali sve to prođe, izdrži nekako čovjek. Sve vrijeme mi je bila na pameti ta Cecina pjesma “Živ se čovek na sve navikne”. Te prve večeri, od stresa ili čega već, desi se da starija ćerka ima neko trovanje, spava u kupatilu pored šolje. Srednja ima problem sa zubom, najmlađa dobije temperaturu u pola noći. Zovem doktora da da infuziju starijoj kćerki i onda kad ih smjestim u krevet, odem u svoju sobu i iz sve glasa se derem i vrištim i molim Bilju da ne umre i da me ne ostavi.
On je je tada otkrio koliko je Biljani bilo teško da se oporavi, ali porodica je sve vrijeme bila uz nju. – Tri mjeseca nakon operacije traje njena borba. Prvih mjesec dana pričala je nepovezano, ljudi poslije toga ponovo uče da pričaju, da hodaju. Ona jako voli muziku i onda sam joj puštao Merlina, nema ona pojma gdje je, ali pjevuši. Kad je mogla da ustane, uzmem je pa onako plešemo po bolničkoj sobi. Ona se ne sjeća ničega, ali pleše. Ta tri mjeseca u njenom životu su izbrisana u njenom pamćenju. Kad je došla kući nije znala gdje se nalazi. Nepovezano je pričala stalno, često sam zvao doktora da vidim da li je to normalno i do kada bi moglo da traje. Puno sam išao u crkvu i molio se, i mislim da mi je to pomagalo, nalazio sam tamo mir. “Vratila se” kad je doživjela blagi šok jer je vidjela kako izgleda, pogledala se u ogledalo i rekla nam: “Pa dobro, mamu vam vašu, pa je l’ vidite na šta ličim, što mi niste bar obrve i nausnice počupali?”. Mi smo se smijali, tu se brinemo da li ćeš preživjeti, a ti brineš o nasunicama – otkrio je pjevač tada, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu