Kako kaže, mJere se primJenjuju selektivno, te dok u svadbenim salonima, kafićima, na bazenima, te sličnim mJestima boravi i po nekoliko stotina ljudi, u pozorištu taj broj je i dalje 50.
Recite nam više tome kako je igrati predstave uz sve restrikcije i u polupraznom pozorištu?
Poluprazno pozorište je jako tužna slika. Igrati za 50 ljudi koji su pod maskama je jako tužno i mislim da nema potrebe za tolikim restrikcijama u pozorištu jer koliko vidim kafići su puni, tržni centri, bazeni, svadbeni saloni, niko u ovim prostorima ne poštuje ograničenje od 50 ljudi, a većina ljudi i ne nosi maske. Ne shvatam zašto pozorište ne bi imalo bar polovičan kapacitet. Ako imamo 350 mjesta, da bar pola od toga bude popunjeno i tu bi se mogla držati distanca, jedno mjesto između. Nadam se da će se uskoro stvari promijeniti po pitanju toga. Zaista je tužno i za publiku i za glumce da pozorište radi u takvim okolnostima koje su nam nametnute.
Kako onda uticati na ovu nepravednu odluku?
Želim i ja da ovim putem apelujem da se taj broj poveća. Pozorište živi od publike i jako je žalosno da smo primorani na ovo. Ja vjerujem da se može naći neki kompromis i neko bolje rješenje. Vidimo da se karte koje su ponuđene publici, kako u Narodnom pozorištu, tako i u „Jazavcu“ rasprodaju za dan, dva. Ljudi su željni pozorišta. Banjaluka ima već dugi niz godina jako kvalitetnu pozorišnu scenu koja je prepoznata i u regionu. Smatram da vlast treba da prepozna značaj toga i da trebamo svi zajedno raditi na tome da se publika polako vrati u pozorište.
Kako komentarišete pomijeranje premijere predstave „Derviš i smrt“ u kojoj ste u glavnoj ulozi?
Premijera je pomjerena već dva puta, a napravili smo jednu svjetsku priču sa tom predstavom. To je zaista jedan spektakl, monumentalni tekst u režiji jednog velikog znalca, kao što je Dejan Projkovski. Nadam se da ćemo na proljeće uspjeti da premijeru realizujemo na Kastelu, jer je ta ideja zaista divna. Smatram da bi u budućnosti igranje na Kastelu trebalo da zaživi i da bude na nekom tradicionalnom nivou i da svake godine imamo po jednu premijeru u tom ambijentalnom prostoru.
Pretpremijera predstave je prikazana na Velikoj sceni Narodnog pozorišta RS. Kakve su reakcije publike?
Svi koju su pogledali predstavu do sada su zaista oduševljeni. U Narodnom pozorištu nismo imali priliku da gledamo takvu predstavu, spektakl sa tako mnogo glumaca na sceni, mnogo koreografija, izuzetnom autorskom muzikom, scenografijom koja je veoma živa, sa životinjama na sceni. Ali i sa jednim tako divnim tekstom, te ekipom koja je napravila odličan posao. Mislim da će se o toj predstavi tek pričati.
Predstavu „Zločin i kazna“ igrali ste nakon više od godinu dana od premijere. Kakvi su Vam utisci?
To je jedna od najznačajnijih predstava u istoriji Narodnog pozorišta, a mi smo je igrali pred 50 ljudi, a nas je na sceni oko 30. To odužima tu neku čaroliju predstavi. Meni je drago da je igramo ponovo jer smo je se uželjeli. Ona je nešto na šta smo svi veoma ponosni. Ipak, pozorište je u jednoj nezavidnoj situaciji trenutno.
Kakva su Vaša predviđanja za pozorište s obzirom na uslove u kojima mora da radi?
Ispostavilo se da što god čovjek planira to se na kraju ne ostvari. Ja se nadam da ćemo na proljeće raditi u punom kapacitetu. Snimanja su se nastavila, ona i dalje žive jer su drugačije koncipirana, ali pozorište je neophodno glumcu zbog kondicije i živog kontakta sa publikom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu