Za dvedesetak dana 20 volontera “Feniksa”, među kojima je 16 maljoletnika, obišli su više od 100 porodica pogođenih ubitačnom kombincijom: siromaštvo, plus zemljotres, plus zima.
I svima su donijeli ponešto: pakete hrane i higijskih potrepština, veš mašinu, šporet na drva, odjeću za djecu…
Pomažu i u rasčišćavanju zemljotresom oštećenih kuća i imanja, popravljaju šta se popraviti može, traže donatore i bogami ih uspijevaju naći.
– Najvažnije je što ljudima vraćamo osmjeh na lice i nadu u bolje sutra – kaže potpredsjednica “Feniksa” Isidora Sekulić (18), jedna od četvoro punoljetnih aktivisa ove organizacije.
U akcijama im pomažu i tri “Feniks” mame: Nikolina Stanić, Aleksandra Sekulić i Dubravka Marin. Kada su vidjele koliko su njihova djeca i djeca njihovih komšija vrijedna i puna elana, mame ko mame – priskočile su da im se nađu. One kuvaju hranu za volontere, okupljaju ih u svojim kućama, i voze ih na teren, jer u ovoj maloljetnoj družini imaju samo dva za drum spremna vozača. A to je malo za toliki posao.
– “Feniks” mame su tu i kada nam treba neko ozbiljniji, da obavi neki posao sa “državom” ili donatorima, ili da nas zaštiti od ljudi njihove generacije, koji misle da su nešto mnogo bitni i da smo mi samo djeca – kaže Isidora.
Tako je, zahvlajujući “Feniks” mami Nikolini Stanić u Kostajnicu stigao i jedan kontejner za stanovanje. Eto, Opština je nabavila dva kontejnera, Vlada RS četiri, a kostajnička djeca – jedan.
– Kad sam vidjela da je fabrika “Violeta” iz Gruda u Herceovini postradalima u zemljotresu u Sisku i Petrinji poklonila 15 kontjenera, ja ljepo sjednem i napišem im mejl. Takva i takva stvar, znamo da su u Hrvatkoj ljudi više stradali, ali i kod nas su srušene kuće, i nama treba pomoć, molim vas u ime mladih volontera… i tako dalje. Pomislila sam, šta god da nam daju, dobro je. Kad su se javili i rekli da poklanjau kontejner, nismo mogli doći sebi od radosti – prića mama Nikolina, čiji je sin Mateo jedan od najaktvnijih volontera.
U tom kontejneru, koji su poklonili radnici hercegovačke firme, prezimiće porodica Kauković – Berić, koja je u potresu ostala bez kuće. Oni imaju troje male djece, od kojih je jedno teško bolesno.
Nije ovo jedini podvig mladih volontera. Od 29. decembra, oni su svakog dana na terenu od jutra do kasno u noć. Ni nedjeljom ne miruju, jer zima ne čeka, valja ljude spasavati.
Ujutru se svi “sastanu” na onlajn platformi, podijele zadatke, a onda kud koji mili moji. Dok ih mame ne opomenu da je vrijeme za jelo i da se nacrtaju za stolom. Nakon ručka, opet na zadatke! I Sreća u nesreći je što je sada zimski raspust, pa imaju vremena, jer su volonteri uglavnom srednjoškolci, a ima i osnovaca.
– Ponosni smo jer nam ljudi vjeruju. Čim izađemo na ulicu sugrađani nam prilaze, čestitaju nam, ili nam govore o svojim problemima, vjerujući da im možemo pomoći. I kažu nam: znamo da ste vi nezavisni, da niste ničija igračka i da nemate nikakvih skrivenih interesa. I u pravu su, naš jedini cilj je da pomognmo ljudima – kaže isidora.
Sve akcije “Feniksa”, sve donacije i podjela donacija objavljeni su na njihovom Fejsbuk profilu. Mladi Kostajnični očigledno nisu djeca, i jasno im je da je transparentnost rada ključ uspjeha i povjerenja u zajednici. Zato im vjeruju svi: i stari i mladi, i “došljaci” i starosjedioci, i SDS-ovci i SNSD-ovci i oni koji nikad, ni za živu glavu, ne izlaze na izbore.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu