Već sada je izvjesno da će se najveća bitka voditi za predsjednika RS, između Jelene Trivić i Milorada Dodika.
Konačan sukob dva najjača kandidata iz dva suprotstavljena politička bloka daće odgovor na mnoga pitanja. Da li je narod sit Dodika, kako poslije svakih izbora tvrde opozicionari, ili su glasači siti iste opozicione priče o borbi protiv kriminala i korupcije? Da li socijala i ekonomija imaju šansu protiv otcjepljenja i vraćanja nadležnosti? Da li ljudi više vole sliku sa Šmitom ili sliku s Putinom? Da li glasači žele rizikovati s relativno novim političkim licem, ili će se još neko vrijeme držati onoga koga znaju kao staru paru? I da li će se narod zapitati šta je zaista urađeno od svega onoga što im je neprikosnoveni vođa obećavao više od deset godina i na tome debelo dobijao izbore?
Naravno, sve ovo uz uslov da izbori koliko-toliko budu fer i pošteni.
U svakom slučaju, Dodikov potez da svjesno izađe na crtu valjda najjačem kandidatu koga može da ponudi opozicija, da na teret svojih pleća preuzme svu odgovornost, pokazuje njegovo političko liderstvo. Jer njegov poraz bi mogao da znači nestanak SNSD, dok bi poraz bilo koga drugoga u ime stranke značio samo glavobolje Dodiku u eventualnim postizbornim kalkulacijama. Duel Dodik – Trivić znači da Dodik priznaje visok rejting potpredsjednice PDP i staje joj na crtu, svjestan da samo on u partiji i koaliciji ima šansu. Spreman je da izgubi u Sarajevu, da bi pobijedio u Banjaluci.
Ništa manje bolan za PDP i opoziciju ne bi bio eventualni poraz Trivićeve. Time bi potonula sva priča o tome da znanje, poštenje, profesorstvo, beskompromisnost… imaju šansu protiv ove vlasti. Ali bi isplivao i sastanak sa Kristijanom Šmitom kao jedan od razloga za poraz.
U trci za Predsjedništvo BiH sav teret je na Mirku Šaroviću i SDS. Jer, Željka Cvijanović je već jednom izgubila na tim izborima, što joj nije smetalo da kasnije postane predsjednik Republike Srpske. Šarovićev poraz sigurno bi značio kraj njegove političke karijere i kraj SDS kao velike političke partije. Zato je sasvim logično što niko u redovima opozicije ne razmišlja o tamošnjem porazu, jer je scenario toliko crn da se ne može naći ni u horor filmovima.
A po srijedi je borba za jednu od najvažnijih pozicija za zaštitu vitalnog interesa Republike Srpske, i to u vrijeme najvećih turbulencija na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Baš tamo bi izbore mogao da odluči onaj koga opozicija nije željela – DNS, čiji je predsjednik Nenad Nešić takođe kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH. Tu leži odgovor na pitanje zbog čega Mirko Šarović na konferenciji za novinare izjavljuje da nema ništa od „trećeg puta“. Sada bi im valjala Nešićeva podrška u vidu odustajanja od kandidature. Sada bi sjedali za sto, sada bi se dogovarali, iako je sve do juče uzalud kucao na vrata SDS i PDP.
Izgleda da je neko konačno shvatio da im lider DNS može nanijeti više štete ako ostane pri svojim kandidaturama (jer opoziciji treba bukvalno svaki glas) nego što bi im nanio kojekakvim uslovljavanjima unutar koalicije. Spremni su da mu zaborave učešće u vlasti s Dodikom, jer su mnogi i sami tamo bili. Zaćutali su o njegovim stanovima, kako ne bi morali da odgovaraju na pitanja o svojim nekretninama.
Ko je spreman da učini korak unazad i da li je sada sve kasno?
Zbog toga će se 3. oktobra mnogi držati za glavu, uz pitanje: I šta ćemo sad?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu