Kolumne

Identitet predatora

Javnost u Republici Srpskoj je, nažalost, sve češće svjedok prijava zbog brutalnog nasilja u porodicama, ali i polnog nasilja nad djecom.

Identitet predatora
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Identitet predatora se ne saopštava javnosti, ali zakon je barem u ovom slučaju jasan -jer se na taj način štiti identitet žrtve nasilja.

Zbog sve većeg broja prijava postavlja se i logično pitanje, da li su se ovi užasi dešavali i ranije ili je nešto krenulo po zlu u posljednje vrijeme.

Ipak, sve su glasniji oni koji ističu da su se monstruozni slučajevi, posebno polnog nasilja nad djecom, dešavali i ranije, ali nisu bili prijavljivani kao što je to sada slučaj, već je sve ostajalo unutar zidina kuća strave i užasa. Razloga zašto je to tako ima mnogo.

Kada su u pitanju djeca, odnosno otkrivanje polnog nasilja nad djecom, najznačajniju ulogu osim, naravno, porodica, sada imaju škole.

Pročitajte još

Nekoliko slučajeva polnog nasilja nad djecom u Republici Srpskoj već je otkriveno upravo zahvaljujući obrazovnim ustanovama, nakon čega je uslijedilo hapšenje i procesuiranje seksualnih predatora.

Odlično organizovane stručne službe u konkretnim slučajevima takođe su velika podrška i pomoć žrtvama nasilja, posebno djeci.

Javnost, dakle, često prigovara zašto se ne objavljuje identitet predatora, dok se s druge strane na naslovnim stranama nalaze imena optuženih za blaža krivična djela.

Etika nalaže da se identitet osumnjičenog i optuženog za polno nasilje nad djetetom, ukoliko se radi o bliskom srodniku žrtve, ne smije objavljivati kako bi se zaštitio upravo identitet djeteta – žrtve nasilja.

U slučajevima porodičnog nasilja priča je gotovo identična, a ovi slučajevi, izuzev onih sa smrtnom posljedicom, čak se ni ne saopštavaju od strane policije u redovnim biltenima.

U svakom slučaju, javnost je isključena i sa suđenja seksualnim predatorima, pa se stiče utisak da su optuženi zaštićeni na različite načine. Istovremeno, bilo kakvo objavljivanje detalja sa ovakvog suđenja predstavljalo bi objavljivanje službene tajne, što dovodi do krivične odgovornosti.

Međutim, upravo je pravosuđe to od kojeg se očekuje da u konkretnim slučajevima, cijeneći sve okolnosti, sankcionište odgovorne za teška krivična djela, posebno ona vezana za polno nasilje nad djecom.