Njemačka je još prije par mjeseci objelodanila kako namjerava da uđu u trku za novog visokog predstavnika u BiH, nakon čega su za tu funkciju kandidovali bivšeg ministra obrane i dobrog poznavaoca prilika na Balkanu Kristijana Šmita.
U međuvremenu svog kandidata je ponudila i Kanada koja na tom mjestu želi da vidi Džozefa Ingrama.
Da se nešto u međuvremenu promijenilo u Njemačkoj daje naslutiti nedavni sastanak ministra Masa s ministarkom inostranih poslova BiH Biserom Turković.
Mas je potvrdio da je kandidatura Šmita jedan od glavnih aspekata nove njemačke inicijative za Zapadni Balkan, posebno za pokretanje stvari s mrtve tačke u BiH. Međutim, na pitanje novinara o napretku u ostvarenju te ideje, Mas je odgovorio da „Šmit nije problem, već se radi o osnovnom pitanju: da li BiH uopšte želi zadržavanje funkcije visokog predstavnika“.
– U razgovorima koje vodimo dobijamo mnogo podrške za Kristijana Šmita. Tamo gdje nema podrške ne radi se toliko o Šmitu kao osobi, već generalno o pitanju treba li ta funkcija uopšte dalje da postoji – rekao je Mas.
Otkud ovo premišljanje u Njemačkoj da li BiH treba visokog predstavnika? Drugim riječima, da li bi ovo moglo da znači da se Evropa želi povući iz “trke” za BiH?
Glavni istraživač i koordinator programa u Centru za primjenjene evropske studije u Beogradu i bivši ambasador BiH pri EU, Igor Davidović, ističe da iza svega stoji igra velikih sila, o kojoj se javno ne priča.
Podsjeća da je Rusija prvobitno dala pristanak za imenovanje Šmita, u dogovoru s Njemačkom, ali je prije nekoliko sedmica taj pristanak naglo povukla zbog nekih svojih razloga, koji se više tiču svega drugog osim Bosne i Hercegovine.
– Komentar o ruskom povlačenju saglasnosti za Šmita dolazi iz diplomatskih krugova. Naravno, Njemačka to neće javno reći, već to predstavljaju kao da se navodno brinu za stav BiH. Jednostavno, radi se o igrama velikih, u kojoj BiH ne igra ni najmanju ulogu – stava je Davidović.
Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Miloš Šolaja, ocjenjuje da očito još nije postignut konsenzus oko toga ko će zamijeniti trenutnog visokog predstavnika u BiH Valentina Incka, te da otud dolazi poslednja izjava ministra Masa.
On smatra da ni Evropa, kao ni Amerika, ali ni Rusija, uopšte nemaju namjeru da dignu ruke od BiH.
– Nema govora da će bilo ko od njih dići ruke od BiH, prije bih rekao da će se promijeniti dosadašnji mehanizmi. Podsjetiću da je strateški pravac EU unazad deset godina taj da bude što manje direktnog upravljanja i miješanja u unutrašnje stvari u BiH, a što više obaveza i odgovornosti za domaće političare – podsjeća Šolaja.
Dodaje da mu Masova izjava ne liči na povlačenje Njemačke već da je očigledno da postoje određena nerazumijevanja i neslaganja u samoj proceduri imenovanja visokog predstavnika.
Šolaja ističe da je Savjet za implementaciju mira do sada predlagao ime visokog predstavnika, ali da se to mora učiniti konsenzusom. On podsjeća da visokog predstavnika imenuje Savjet bezbednosti UN, odnosno potvrđuje prijedlog Savjeta za implementaciju mira.
– Poznato je da Rusija ima pravo veta i vjerovatno se sada vode razgovori o koncepcijskom pristupu u smislu da li treba da se polako gasi kancelarija visokog predstavnika da bi BiH bila svoj na svome, ili da se i dalje nastavi sa tom institucijom, koja ima vrlo snažna izvršna ovlaštenja – ističe Šolaja.
Dodaje da u cijeloj priči postoji nekoliko dilema. Na prvo mjestu, kako podsjeća Šolaja, izvršna ovlaštenja visokog predstavnika dolaze iz Savjeta za implementaciju mira, koji nije osnovan na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma niti ima nekog konkretnog osnivača.
Šolaja ističe da je taj Savjet pokrenula britanska diplomatija u pauzi između parafiranja Dejtona, 21. novembra, i potpisivanja u Parizu, 14. decembra 1995. godine.
– I ranije je bilo nekoliko koncepcija vezanih za postepeni odlazak OHR iz BiH. Bila je mogućnost da OHR bude izmješten iz BiH negdje u Evropu, možda čak u Beč ili Berlin, i da se visoki predstavnik drži više kao prijetnja u slučaju poremećaja odnosa i procesa u BiH. Druga mogućnost je bila da se OHR preseli s druge strane okeana, možda čak u Ameriku po sličnom principu – posjeća Šolaja.
Ističe da za sada ništa nije urađeno po ovom pitanju, te da je očito da Brisel i Vašington imaju jedan stav, a Rusija drugi.
Šolaja smatra da je upravo nedostatak konsenzusa, odnosno saglasnosti po pitanju visoki predstavnika između Rusije i zapadnih zemlja, iznudio izjavu koju je dao ministar Mas.
Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane, Zijad Bećirović, podsjeća da je Njemačka pokušala da preduhitri Ameriku u vezi s izborom novog visokog predstavnika.
On ističe da je indikativno to što je Njemačka kandidovala Šmita za visokog predstavnika baš na dan inauguracije novog američkog predsjednika Džoa Bajdena.
– Američka i njemačka politika se uglavnom razilaze na Balkanu. iTo je najvidljivije na Kosovu, gdje su te dvije zemlje na suprotnim stranama. Visoki predstavnik treba uvijek da bude iz Evrope, a njegov zamjenik iz SAD. Međutim, ništa se ne može bez SAD kada je u pitanju BiH. Ovdje faktor nije Njemačka nego Amerika. Šta oni kažu tako će biti – smatra Bećirović.
Dodaje da treba još sačekati da se vidi šta će na kraju da se desi, ali smatra da se teško može desiti da se OHR ugasi.
– Zahvaljujući pojedinim političarima u BiH i njihovom političkom djelovanju postoji opšti konsenzus u međunarodnoj zajednici da treba da ostane institucija OHR, izuzev izdvojenog mišljenja Rusije – podsjeća Bećirović.
Popov: Odustajanje bi značilo poraz Evrope
Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, Aleksandar Popov, iznenađen je izjavom ministra Masa.
Ističe da je očekivao upravo suprotnu izjavu koja bi išla u pravcu da će se pojačati interes Evrope i međunarodne zajednice za konsolidaciju stanja u BiH.
Popov kaže da Rusija i Evropa odavno imaju različita mišljenja po pitanju OHR. Evropa je, kako dodaje, stava da bi se odlaskom OHR stanje u BiH pogoršalo, dok je Rusija suprotnog stava.
Međutim, on ne vjeruje da preispitivanje Njemačke dolazi zbog Rusije, niti da ta država odustaje od uticaja na ovim prostorima.
Odustajanje Njemačke bi, zaključuje Popov, značilo da je Evropa okupirana sama sobom i da je slaba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu