Na jednoj od radionica proistekla je ideja o poziciji savjetnika u Gradskoj upravi Banjaluka, iz oblasti pitanja koja se tiču osoba sa invaliditetom.
Član Gradskog odbora Undruženja invalida Banjaluka Radovan Ristić, rekao je da će udruženja formirati zahtjev koji će već krajem godine uputiti Gradskoj upravi.
– Iz ovih radionica je proistekla jedna fina ideja, da se radi na jednoj poziciji prema Gradskoj upravi, i negdje do Nove godine ćemo poslati inicijativu. Malo nas je unazadila ova situacija oko izbora novog gradonačelnika, a bilo je u planu i ranije ideja da se traži od gradonačelnika da nekoga od predstavnika osoba sa invaliditetom postavi kod sebe za savjetnika za tu oblast – kaže Ristić.
On dodaje da bi ta pozicija bila volonterska.
– Ne tražimo zaposlenje, dogovorili smo se da tražimo dvije osobe da se imenuju, da jedna bude savjetnik predsjednika Skupštine, a druga savjetnik gradonačelnika. Tako da te osobe mogu biti u tom nekom savjetodavnom tijelu da predlažu inicijative, daju sugestije. To bi bile osobe koju bi podržale i predložile sve organizacije osoba sa invaliditetom, a ne da neko postavi svog čovjeka – ističe Ristić.
Plan
UDAS je provodio niz radionica u koje su zajedno sa ratnim vojnim invalidima bili uključeni i predstavnici distrofičara Banjaluke.
Provođenje plana za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom u Banjaluci je bila jedna od tematskih radionica, posebno održanih.
– To je plan koji je usvojen prošle godine i sad bi trebalo pripremiti neko izvještavanje za Skupštinu. Šta je urađeno iz toga plana, šta ne i dodati još nešto. Mislim da nije puno urađeno, taj plan jeste opširan i on se radi od 2008 godine i svaki put se radi na neki zbir godišnji, mislim da se više stvari uradi negdje sporedno nego što se neko vodi tim dokumentom – kaže Ristić.
Zapošljavanje
Kada govori o položaju osoba sa invaliditetom u Banjaluci ističe da oni još nisu ravnopravni, te da ne zna kada se može očekivati da budu.
– Mi stojimo na nekom nivou od prije nekoliko godina. Recimo nije povećana ni cijena sata za zaposlene asistente, još se personalna asistencija plaća 5,40 KM u bruto iznosu, što je nedovoljno da biste zaposlili radnika i isplatili sve ono što ide po zakonu. Mi smo se obraćali gradu, kad je bio rebalans budžeta i tad smo tražili i od Centra za socijalni rad i Gradske uprave i pisali smo svim odbornicima, da planiraju samo 30.000 rebalansom budžeta da bismo pokrili taj dio. Međutim, nismo naišli na razumijevanje – navodi Ristić.
Ističe da nije problem samo zaposliti asistenta, već i naći zaposlenje.
– Zapošljavanje je išlo jako teško i prije ovoga, sad u pandemiji, sigurno da je unazađeno. Nije zakon urađen kako treba, nije dovoljno rađeno ni na promociji tog zakona o zapošljavanju invalida. Mnogo poslodavaca ne zna koje mogućnosti i prava taj zakon vuče za sobom. Kao na primjer da se poslodavcima refundiraju doprinosi – kaže Ristić.
Zahtjevi nisu uvaženi
Civilni invalidi na ulicama Banjaluke prošle godine su protestovali sa zahtjevima – poboljšanje materijalnog i socijalnog statusa ovih kategorija.
Da iznos lične invalidnine bude 50 odsto najniže plate u Republici Srpskoj, odnosno 225 KM.
Da se umjesto četiri, definišu najviše dvije grupe invalida i da se ukine diskriminatorska odredba od 18 godina, prema kojoj osobe koje su ostale invalidi nakon 18. godine nemaju pravo na ličnu invalidninu. Ništa nije uvaženo.
– Oni to ništa nisu uvažili i nisu usvojili onaj zahtjev o ličnim invalidninama i onaj o godinama, a najbitniji je možda taj zahtjev, jer je mnogo ljudi koji nisu ostvarili to pravo zato što je invalidnost nastala poslije 18 godine – ističe Ristić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu