Posebno boli kada se radi o djeci i sistemu koji ne želi da ih zaštiti. Sistem su naravno ljudi, zbog čijih grešaka i propusta ispaštaju mnogi, a ugroženi su i životi najmlađih. No, kako odgovornosti za nerad nema, treba se samo moliti Bogu da vam u nekom trenutku života u ovoj apsurdnoj zemlji, ne zatreba isti ovaj sistem.
Nakon stravičnih slučajeva zlostavljanja štićenica u Domu „Rada Vranješević“, otkrili smo novi, identično zabrinjavajući u kojem se vidi na koji način institucije guraju nevino dijete u ruke oca, optuženog za obljubu svoga sina.
Svako je nevin dok se ne dokaže suprotno, poznato je svima, a posebno pravnicima. Pravo i pravda su često na suprotnim stranama.
Prema ovome, svaki uhapšeni pedofil trebao bi viđati svoje djete, pa čak i ako je ono žrtva tog istog pedofila, sve dok ne bude pravosnažno osuđen. Međutim, iznad ovoga postoje konvencije koje u prvi plan stavljaju dijete i njegov život, koje to isto dijete štite od nakaradnih zakonskih propisa.
Možda u nekim zemljama, ali u Republici Srpskoj ne.
Kod nas je sasvim normalno da tužilaštvo ne zatraži zabranu kontakta optuženog oca sa svojim djetetom koje je žrtva seksualnog zlostavljanja i tako otvori vrata optuženom pedofilu da ponovo vidi dijete.
Ipak, ima ljudi koji se bore i u ovakvom sistemu, a to su socijalni radnici.
Naravno da kao i drugim institucijama i među njima ima onih koji nisu dorasli poslu kojim se bave, ali časni i pošteni socijalni radnici prvi su, a nekada nažalost i jedini bedem u zaštiti žrtava nasilja, među kojima su i djeca.
Uvijek će biti onih koji će napadati njihov rad, jer će jedna strana biti nezadovoljna njihovom odlukom, ali u ovom konkretnom slučaju zaštite djeteta od optuženog oca pedofila, vrijedi spomenuti da su oni jedini koji žele dobro žrtvi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu