Kako to izgleda u praksi za Nedeljnik govori žena (ime poznato redakciji) koja je dva puta izgubila bebu u poodmakloj trudnoći i oba puta u porodilištu nije imala nikakvu psihološku pomoć dok je preživljavala jedan od najtežih trenutaka u svom životu.
Kolika je neosjetljivost za psihičke traume govori i to što je ona koja je izgubila bebu – bila smještena u sobu sa ženama koje su rodile zdrave bebe.
– Nakon strašne traume koju sam doživjela, nastavlja se moja agonija jer ležim u sobi sa još pet porodilja, koje su doživjele najljepši trenutak u životu i željno iščekuju svoje bebe, a ja znam da meni moje bebe neće donijeti. Ljekari su bukvalno govorili da se ne nadam. Prvi put majkama donose njihove bebe, a ja sve to gledam i slušam njihov preslatki plač sa suzama u očima – priča ona.
U nekoliko navrata, dodaje pitala je sestre da li postoji psiholog, psihijatar ili neko ko može da joj pomogne u najtežim momentima.
– Dobijala sam odgovore: “Vikend je”, “Trenutno nije tu”… Tako da sam shvatila da kroz sve sama moram da prođem. Puštena sam iz bolnice 8. marta i sutradan sam dobila telegram da je beba preminula 8. marta uveče. Nakon otpusta iz bolnice potražila sam pomoć psihijatra. Apelujem na naše institucije da se više posvete ovakvim slučajevima jer ih je, nažalost, mnogo. Voljela bih da druge žene koje dožive isto što i ja ne moraju da prolaze kroz ovaj dodatni stres – napominje ova žena.
Ona je i nakon tri godine ponovo doživjela tragediju kada je beba umrla u stomaku u osmom mjesecu. Ni tada nije bilo drugačije.
– I dalje u našim porodilištima ne postoji nikakva podrška koja bi se obezbijedila ženama koje prežive ovako nešto. Još jedna djevojka je ležala sa mnom u sobi, takođe je izgubila bebu u devetom mjesecu. Pokraj njenog kreveta vidjela sam mnogo knjiga koje su pisali duhovnici. Svi mi jesmo za ljekare samo broj, ali ovo se pamti cijeli život – kaže ona.
U Srbiji nemaju sve bolnice mogućnost psihološke pomoći za pacijente i njihove porodice, zapravo to je izuzetak. Psihološka podrška omogućena je pacijentima na nekim onkološkim odjeljenjima, a nedavno ju je uveo i Institut za neonatologiju.
U ostalim bolnicama ili nemaju dovoljan broj psihologa, ili ih nemaju uopšte, već po potrebi zovu konsultante, spoljne saradnike i psihijatre. U svijetu svuda postoje multidisciplinarni timovi koji obuhvataju i psihologa čiji je značaj veliki jer pruža podršku pacijentu kroz savjetodavni i psihoterapijski rad. Tako se preveniraju teže psihičke reakcije (depresija, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj) i kod pacijenta i kod porodice. Često se dešava da se porodice raspadnu kada imaju oboljelog člana, jer postanu disfunkcionalne u svim ostalim segmentima.
Zato je pomoć psihologa značajna i bitna i pred neku operaciju zbog straha, prilikom saznavanja dijagnoze, ali i poslije nekog liječenja ili operacije jer je potvrđeno nizom istraživanja da i oporavak zavisi od psihičkog stanja pacijenta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu