Ana se prvi put porodila 1988. godine u Sremskoj Mitrovici carskim rezom, a kako kaže, 2014. godine suočila se sa istinom da joj je, kako tvrdi, beba ukradena.
– Prošla sam taj krug pakla koji su prošle sve žene koje su iz porodilišta izašle bez bebe. To je jedna teška socijalna drama kroz koju su prolazile sve one žene koje svoju djecu nisu vidjele ni žive ni mrtve – kaže Ana Pejić.
Pravi šok uslijedio je više decenija kasnije kada je u dokumentima vidjela da na jednom mjestu piše da je rodila djevojčicu, a na drugom da joj je preminuo dječak.
– Onog momenta kada se porodimo, djeca se odmah sklanjaju. Kada sam 2014. godine složila kockice i kada sam otišla u bolnicu i u matičnu službu Sremska Mitrovica da povadim dokumenta i rastumačim taj događaj, na samom startu sam dobila jedan životni šamar, a to je da je pisalo na jednom dokumentu da sam rodila djevojčicu, a na drugom da mi je umro sin – kaže Ana Pejić.
Takva kontradiktornost ju je povukla da nastavi da istražuje dalje.
– Istraga mog ličnog slučaja je završila u Ministarstvu spoljnih poslova. Imamo dokaz da su mnoga djeca po DKP rješenju iznošena napolje. Tu se za sada trag o mome djetetu završava. Nadam se da ću jednom do kraja života da se sretnem sa njom, tražim je po cijelom svijetu – kaže Pejić.
Kako dalje tvrdi, afera ukradenih beba krenula je u zemljama bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.
– Krađa beba na našim prostorima počela je nakon Drugog svjetskog rata. Djeca su se prodavala jer se iz rata izašlo kao jad i bijeda, rastureno, razoreno, gladno i bijedno i bilo je puno siročadi čiji su roditelji izginuli, a kuće popaljene. Zanimljivo je i da su ti projekti UDBE, ili službe bili velika tajna kao što su tajna bili i dilovanje droge. Poslije rata je bila politička volja, a djeca su se otimala nepodobnim porodicama ili građanima od je kojih tadašnja SFRJ mislila da neće imati neku štetu. Da li je to neki ekstremni nacionalista ili komunista sa Golog otoka, ili je porodica imala vojnika na nekoj drugoj strani, a ne na strani partizana. Sve do osamdesetih godina dok nije umro drug Tito – tvrdi Ana Pejić.
Krađa beba najveća afera na prostoru stare Jugoslavije
– Kada je krenula priča o raspadu Jugoslavije počela je priča i o raspadu službi. One su harale svaka na svojoj teritoriji. Najviše Bosna i Srbija su bile pogođene krađom beba. Unutar tih republika najviše su stradali gradovi koji su bili industrijski razvijani i naseljeni. Gdje nije bilo čistog nacionalnog identiteta, oni su jako vjerovali državi, za državu su živjeli i ni u podsvijesti im nije bilo da sumnjaju u ono što je rekao ljekar – kaže Pejić.
Krađa beba je najveća afera i sa svojim žrtvama i sa svojim učesnicima od 1945. do danas, navodi Ana Pejić.
– Postojalo je nekoliko modela na osnovu kojih se dešavala krađa djece. Zanimljivo je da su iste rečenice govorene meni u Sremskoj Mitrovici, majci u Tuzli, majci u Nišu, majci u Banjaluci. Što se da zaključiti da su oni bili obučavani i dobijali instrukcije. To je radila mala grupa koja je pripadala službama. Jer su nam rekli da su svi ginekolozi imali činove. Slali su ih po sistemu vojske. Po zadatku su dolazili na posao i sa lokalnim stanovništvom nisu imale emotivne veze. Sve što je trebalo da uradi je da djecu isporuči u Beograd. Djeca su se iz manjih porodilišta upućivala u veće – Sarajevo, Beograd, Banjaluka, Zenica. Banjaluka se mnogo spominje – kaže Pejić.
“Ja sam onaj koji je umro”
Kako kaže, svakom od usvojene djece govore drugačije.
– Jedan dio je prošao proces usvajanja i tom dijelu je rečeno da ga se majka odrekla, da ga je bacila na smetlište. Ta djeca cijeli život nose u sebi gnjev da jako teško pređu taj korak da traže svoje porijeklo. Drugoj grupi je potureno kao kukavičje jaje, oni ne znaju da ne pripadaju tim ljudima, i tu se otkrije slučajno. Vodili su računa o krvnim grupama, da kuždrava crna žena dobije kuždravo crno dijete – kaže Pejić.
Posebno je zanimljiv slučaj iz Bjeljine, kada je babica na samrti progovorila o pomiješanim bebama.
– Priča je o Foči, babica je progovorila na samrti. Njoj je dijete ispalo, ispala je beba i umrla i to uticajnog ljekara i ona je zamijenila. Dala joj je tuđe muško dijete. Žena koja se porađala bila je muslimanka, a dobila je dijete srpske porodice. I odvela ga je u Australiju. Ja sam sa njim pričala i njemu je rečeno da je babica na samrti priznala šta je uradila… On je otišao kod te porodice na vrata i rekao: “Ja sam onaj koji je umro”. Obećao je i da će promeniti vjeru – tvrdi Pejić i dodaje:
– Neće ni on u javnost, a neće ni biološka mama. On je 1982. godište. Kada je saznao otišao je da vidi prave roditelja. Jako liči. Uradili su i DNK, oni su svi smireni. Sve je u redu, svi se slažu, ali neće u javnost – kaže Pejić u emisiji “Životne priče”.
Djeca su nestajala noću
U svojoj ispovijesti za Blic TV Ana Pejić je rekla da se prvi put porodila sa sedamnaest godina, po sistemu “kad te nahvataju”.
– Mene su porodili po sistemu kad te nahvataju, a nahvataju te tako što dođeš na kontrolu, požališ se na nešto i porađaju te prije vremena. Psihološki je lakše reći majci da joj je dijete umrlo jer je rođeno prije vremena – rekla je Pejić.
Prema njenim riječima dijete je rođeno živo i zdravo, carskim rezom u srijedu, a doktor joj je rekao da će dijete tek vidjeti u petak, jer je malo i mora u inkubator.
Ipak, kako kaže, u petak ujutru joj je javljeno da je dijete tokom noći preminulo.
– Kada je došao petak ujutru ušla je vizita i načelnik odjeljenja koji mi je rekao da je moja beba preko noći preminula. To je još jedan dokaz o krađi beba. Sve su bebe umirale noću, znači noć je odnijela našu djecu – priča Ana Pejić.
Ona navodi da je noć pogodna za “mutne poslove” jer je noću manje osoblja.
– Klekla sam na zemlju i molila doktora samo jedan minut da je vidim. Rečeno je “ne”. Mi smo dobijali samo otpusnu listu da idemo kući i da je dijete umrlo. Leša nema, oni su nama rekli da će to dijete sahraniti. To je kod svakoga bilo bez izuzetka. Kada majka insistira makar svijeću da zapali, on kaže “zapaliću ja za tebe” – rekla je Ana Pejić i dodala:
– Naša djeca su krenula i nisu stigla na groblje. Djeca su otišla na kapiju i sa kapije su otišla u novi život. Kakav život, to me znamo – kaže Pejić.
Ona je rekla i da ima snage da se i dalje bori za istinu.
– Samo tražim činjenice i dokaze. Mnogo je ostavljene djece. Ostavljena i ukradena, ona prolaze isto – rekla je Ana Pejić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu