I onda se postavlja pitanje: Jesmo li se toliko navikli na crne vijesti da ih više ni ne primjećujemo?
Godinama slušamo iste apele, opreznije vozite, prilagodite brzinu, ne sjedajte za volan umorni ili pod dejstvom alkohola, koristite pojas, pazite na motocikliste. Sve je to tačno. I sve je to potrebno.
Ali očigledno nije dovoljno.
Jer ako se svaka tragedija završi samo saopštenjem, uviđajem, eventualnim hapšenjem i nekoliko dana medijske pažnje, onda smo problem samo evidentirali, nismo ga riješili.
Naravno, odgovornost je prije svega na vozačima. Niko ne može opravdati bahatu vožnju, preticanje tamo gdje mu nije mjesto, vožnju pod dejstvom alkohola ili ignorisanje saobraćajnih pravila. Ali bezbjednost saobraćaja danas je i pitanje puteva, signalizacije, rasvjete, vremenskih uslova, kontrole saobraćaja, kažnjavanja prekršaja itd.
Ne možemo svaki put nakon tragedije samo reći da je uzrok nesreće “nepažnja ili brza vožnja“ i tu završiti priču. Moramo se pitati zašto se nesreće dešavaju baš na određenim dionicama, da li su putevi dovoljno bezbjedni, da li se rizična mjesta adekvatno kontrolišu i da li kazne za najopasnije prekršaje zaista odvraćaju vozače od rizičnog ponašanja.
Šta mi možemo promijeniti da sljedeća vijest ne bude još jedno ime na spisku poginulih?
Možemo vezati pojas. Možemo ostaviti telefon. Možemo usporiti nekoliko minuta. Možemo pustiti motociklistu da prođe. Možemo odustati od preticanja koje „možda stignemo“. Možemo prihvatiti da ćemo na odredište stići pet ili deset minuta kasnije.
Ali odgovornost ne može završiti na vozaču.
Nadležne institucije moraju mnogo ozbiljnije analizirati svaku dionicu na kojoj se nesreće ponavljaju. Ovih pet poginulih treba biti ozbiljno upozorenje svima nama. I vozačima, policiji, nadležnim institucijama i onima koji odlučuju o stanju i bezbjednosti naših puteva.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.