Skupština Crne Gore usvojila je izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju koje ženama omogućavaju pravo na dva dana plaćenog odsustva mjesečno. Gotovo istog trenutka počele su rasprave. Odjednom su svi znali koliko žene boli. Koliko bi trebalo da boli. Koliko je “normalno” trpjeti. Koliko je koja žena sposobna da radi. Jedni su pozdravili potez kao veliki iskorak, drugi su ga nazvali “glupošću”, “pretjerivanjem” i “privilegijom” za žene.
Ali nije glupost. Glupost je misliti da svaka žena menstrualne tegobe doživljava isto.
Godinama se o menstrualnim bolovima govori kao o nečemu što se mora pretrpjeti. “Popij tabletu i idi na posao.” “Sve smo mi to prošle.” “Nije ti ništa.” Takve rečenice postale su dio svakodnevice, iako stvarnost izgleda sasvim drugačije.
Postoje žene koje tokom menstruacije normalno funkcionišu. Rade, treniraju, putuju i nemaju gotovo nikakve tegobe. Ali postoje i one koje se bude sa bolovima zbog kojih jedva ustaju iz kreveta. One koje povraćaju, gube svijest, imaju jake grčeve ili pate od drugih ginekoloških problema koja menstruaciju pretvaraju u višednevnu agoniju.
Najveći broj onih koji su najglasnije pisali da je riječ o “gluposti” nikada nisu osjetili menstrualni grč. Nikada nisu povraćali od bolova. Ali zato imaju mišljenje. Izgleda da je lakše napisati “glupost” nego priznati da ne znaš kako izgleda tuđa svakodnevica.
Upravo tu leži suština problema. Društvo je normalizovalo žensku bol.
Možda je upravo Crna Gora napravila mali korak koji bi mnoge druge države trebale ozbiljno razmotriti.Možda je vrijeme da prestanemo raspravljati o tome da li je ženska bol “dovoljno velika” da bi bila priznata. Jer možda je niste nikada osjetili.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.