„Ustaša, kmet, irvas, potomak koljača srpske djece u Drakuliću“. Ovim je biranim riječima mladi poslanik SNSD Momčilo Antonić „počastio“ mladog banjalučkog odbornika PDP Ivana Begića.
Pojedinicma na području banjalučke regije krađe, pljačke i razbojništva su postali kao redovan posao.
Danas, 31. januara (a to će brzo biti juče, prekjuče…) preminuo je kolega doktor i poslanik Aco Fulurija.
Samo je kod nas moguće da tužilac zaboravi produžiti pritvor ocu monstrumu osumnjičenom za seksualno zlostavljanje maloljetne kćerke i da za to ne snosi nikakvu odgovornost.
Privilegija je umrijeti na vrijeme, spasiti se od potonuća i opšte hipokrizije vaskolikog društva.
Krompir iz Egipta, luk iz Kine, jabuke iz Čilea, meso iz Maroka, peciva iz Jordana, voda iz Japana...
Kako se mladić kojeg se boji cijelo selo i koji je hapšen na desetine puta može slobodno šetati i sijati strah među mještanima?
Imam četiri godine, mama i tata su me napustili, oko mene su ljudi u bijelom, bodu me injekcijama, vrištim. Nikoga ne znam, šta sam skrivila, molim vas, vodite me kući.
Srbi u Bosni i Hercegovini su fukare i loš narod; bar tako o njima misle lideri SNSD i SDA, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović. Doduše, ne misle oni na sve Srbe.
Optužnica protiv poznatog banjalučkog doktora Darka Golića podignuta je gotovo godinu dana nakon otkrivanja slučaja koji je zaprepastio javnost.
U 804 naselja u Bosni i Hercegovini se ne čuje dječja graja i nema omladine. Jednostavno u toliko katastarskih opština ne žive maloljetnici, izračunao je Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu.
Problemima u Rukometnom savezu Bosne i Hercegovine kao da nema kraja!
Prošlo je skoro mjesec dana otkako je Banjaluka i zvanično dobila novu vlast, a taj period su uglavnom obilježili obećanja i optužbe.
Reklo bi se, sve je jasno: glumice iz Beograda su, nakon godina mučnog ćutanja, razotkrile i prijavile silovatelja, a žene širom regiona, ohrabrene tim primjerom, progovorile su i otkrile - svašta.
Dočekali smo i to da opozicija u Republici Srpskoj nije pasivna i bezidejna. Ali, nismo se nadali da se nepune dvije godine pred opšte izbore u BiH zakače oko toga ko će od njih da bude zajednički kandidat za neku od pojedinačnih funkcija.
Dobro je dok ne tuku. To će vam, onako kroz šalu, većina zaposlenih u Srpskoj reći za svoje radno mjesto. Ali, ne lezi vraže, nije ovaj opis ni toliko daleko od istine.
Govoriti o demokratiji u Bosni i Hercegovini isto je kao pričati o piletu sa tri noge.
Znate li koliko je Banjalučanima važna tema sistematizacije radnih mjesta u Gradskoj upravi? Možda koliko poledica u Kanadi ili zimsko kupanje u Grčkoj.
Svi oni koji zalutaju u Bosnu i Hercegovinu i odluče da pročitaju vijesti kako bi se uputili u politička dešavanja vjerovatno na kraju dana sjede s upitnikom iznad glave misleći se: “Čekaj, pa dobro, ko ovdje čini vlast”!?
Građani Republike Srpske u posljednje vrijeme sve su češće na meti različitih prevaranata i ucjenjivača.
