Osamdesetih godina prošlog vijeka, u sred ljeta, preko svih medija, puče aber kao grom na Ilindan, o strašnoj Sidi.
U Savjetu ministara nedostaju ministar za izbjeglice i raseljena lica i zamjenik ministra bezbjednosti BiH. Obje pozicije u raspodjeli kolača vlasti pripale su Republici Srpskoj. Ne DNS i SP, nego Republici Srpskoj, ako ćemo da govorimo riječnikom reprezentacije.
Ministar u Vladi Republike Srpske, po zakonu, može biti i osoba sa završenom osnovnom školom. Fakultetska diploma nije neophodna, nije neophodna čak ni srednja škola. Kakvu to poruku šalje mladim ljudima pred kojima je dugogodišnje školovanje nekom drugom prilikom ćemo, ali pitanje je – šta i da je drugačije!?
Međusobna prepucavanja, vrijeđanja i podmetanja – slika su na koju su građani već odavno navikli u politici, a kada tome još dodamo i brojne preletače, koji čas sjede na jednoj, čas na drugoj stolici, tada imamo kompletnu političku scenu u BiH.
Čega se pametan stidi, time se budala ponosi, kaže stara narodna. A može i obrnuto: Čime se pametan ponosi, to budala ćuška u stranu, ruši, skrnavi i zatrpava smećem. Jer, kako drugačije objasniti odnos prema simbolima antifašizma u BiH.
Kada je Rafinerija nafte u Brodu prestala da prerađuje sirovu naftu i faktički prestala da proizvodi, naša statistika odmah je počela da bilježi minuse kompletne prerađivačke industrije.
Sigurno i slobodno – tako je glasio slogan Socijalističke partije za posljednje izbore. Sve je bilo OK dok se na jednom od plakata pored te poruke nije pojavila fotografija Gorana Selaka, direktora KPZ Banjaluka. „Direktor zatvora, pa obećava slobodu“, žamorilo se Banjalukom.
Decenijama članovi porodica ubijenih u Republici Srpskoj vjeruju i nadaju se da će ubistva njihovih najmilijih biti rasvijetljena.
Većina građana Srpske, bilo da je riječ o nezaposlenima, radnicima ili penzionerima, jedva sastavlja kraj s krajem, s obzirom na raskorak njihovih primanja i troškova života.
Grad Banjaluka i deset opština iz banjalučke regije prošle godine su u budžetu Republike Srpske učestvovali sa čak 76 odsto prihoda. I na ovom podatku se završava sva priča oko razvoja lokalnih zajednica Republike Srpske.
Nema čovjeka koji je ostao ravnodušan nakon vijesti da je načelnik Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje u UKC Republike Srpske Darko Golić uhapšen zbog sumnje da je počinio krivično djelo “obljuba nad nemoćnim licem”.
Trudnice stežu trudničke stomake, kao u što su u Srednjem vijeku radile nesrećne “posrnule djevojke”, i to zašto: zato da bi sakrile trudnoću i spasile se od otkaza! Da bi sačuvale par stotina evra crkavice od plate.
Saplitanje izbora Mlađena Božovića za ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH je klasična, opasna ucjena SDA u kojoj je Bakir Izetbegović korak ispred „reprezentacije Republike Srpske“.
Sa aspekta poslodavaca, a što je razumljivo ako se ima u vidu cilj svakog poslovanja, država ne treba ništa da ograničava, pa tako ni rad nedjeljom i praznicima. I oni su protiv inicijative Sindikata trgovine da se rad nedjeljom zabrani ili bar ograniči na jednu smjenu.
U potrazi za boljim životom ove prostore napušta sve više ljudi, zbog čega je BiH pretprošle godine izgubila grad veličine Gradiške, a lani Istočnog Sarajeva.
Djecu uče „prvo ispeci, pa reci“, a za narodne poslanike često važi pravilo „reci ono što niko ne može ispeći“.
Ušli smo u novu godinu sa starim problemima i to je rečenica koju možemo reći svake godine i vjerovatno ćemo još bar deset. Međutim, ne možemo reći da naši predstavnici ništa nisu radili da bi nama bilo bolje.
U protekle tri godine na pružnim prelazima u Republici Srpskoj živote je izgubilo 10 građana.
Da su mnogi nazovi biznismeni ili poslodavci kod nas umislili da su time što su vlasnici kapitala ujedno i vlasnici života ljudi koji rade kod njih, poznato nam je već godinama.
Ni više od dva mjeseca nakon tragedije i požara u privatnoj firmi u kojoj je poginula Banjalučanka Mirjana Medan nisu poznate okolnosti ovog slučaja.
