Prema pričama mještana Suvog Polja kod Bijeljine, žurke koje su organizovane u vikendici u kojoj je uhapšena starleta Tijana Ajfon često su podsjećale na rijaliti šou.
Dok su se mnogi građani Srpske u bolnicama borili za život, a nadležni zube istupili apelujući na pridržavanje mjera čiji je cilj bio spriječiti širenje zaraze korona virusa, pojedinci su se ponašali kao da se ništa ne dešava.
Dok se narodni tribuni satraše oko vrlo bitnih nebitnih stvari u isto vrijeme obična raja je na ivici ambisa i šalje posljednje vapaje za pomoć.
Naravno da smo svi jedva dočekali da popuste mjere uvedene s ciljem sprečavanja širenja korona virusa u Srpskoj, koje su trajale više od dva mjeseca.
“Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda.” Rekao je ovo jednom, negdje, neko, i to redovno dokazuje.
Mogu li vaučeri Vlade RS da spasu turizam i ugostiteljstvo Republike Srpske? Da li će plate koje su radnicima u uslugama isplaćene iz budžeta za vrijeme dok nisu radili sačuvati ta radna mjesta? Hoće li pare od Međunarodnog monetarnog fonda biti dovoljne da se pokrije nedostatak prihoda u sve budžete cijele Bosne i Hercegovine?
Domaće, reformisano pravosuđe ne prestaje da šokira, pa više ne čude žestoki obračuni između sudija, ali ni pravosudnih institucija.
Brojni funkcioneri u Bosni i Hercegovini svojim ponašanjem i izjavama urušavaju ne samo instituciju koju predstavljaju, već i stranku u čije ime obavljaju određenu funkciju.
Teorija koju uče studenti na početku ekonomskih studija kaže da monopolistička preduzeća u cijelom svjetu moraju da ostvaruju velike profite. Što je i sasvim logično, nemaju konkurencije, ni one nelojalne, ne moraju ni sa kim da se utrkuju sa cijenama usluga.
Šta je zajedničko akciznoj i CIK koaliciji u Parlamentarnoj skupštini BiH? U obe njih je učestvovala SDA i oba puta je sebi za pertnera birala političke partije iz Republike Srpske sa kojima u tom trenutku formalno nije bila u vlasti na nivou BiH.
Dvomjesečna pauza u zasjedanju ostavila je trag na narodnim poslanicima u Republici Srpskoj. Na sjednicu, koja je održana u neadekvatnim uslovima, narodni tribuni došli su vidno željni mikrofona, publiciteta i ko zna čega još.
Epidemiološka situacija u Srpskoj polako se stabilizuje, ali do izražaja sve više dolaze problemi koje za sobom ostavlja opaka zaraza korona virusa, a koji nisu samo zdravstvene prirode.
Ubistva, likvidacije, sačekuše… samo su neki od naslova koji su bili ranije u Srbiji, a u zadnjih par godina veoma česti i kod nas.
Nepuno dvomjesečno vanredno stanje u Republici Srpskoj narod će najviše pamtiti po policijskom času, pojedini pravni stručnjaci po ogrešenju vlasti o Ustav, novinari po boljoj komunikaciji sa institucijama nego u normalnim okolnostima, a opozicija po „javnim“ nabavkama.
Zloglasna korona je u BiH, možda, donijela i nešto dobro. Kad se uskoro otvore granice, gužva će, prvi put u mnogo vremena, biti veća na ulazu nego na izlazu.
Sve žrtve fašizma iz Drugog svjetskog rata ponovo su ubijene, ovaj put u Sarajevu, gradu koji se uporno trudi da pokaže tu antifašističku nit, ali to im baš ne polazi za rukom.
Već danima javnost u Republici Srpskoj pokušava shvatiti koji je bio motiv i razlog da sudija donese sramotnu odluku da profesora koji je osuđen za seksualno uznemiravanje učenica vrati da predaje u školi.
Više od pedeset miliona ubijenih u Drugom svjetskom ratu trebali su da budu opomena da nacizam i fašizam zauvijek trebaju da ostanu na smetlištu istorije.
Pandemija nam je otkrila neke slabosti u sistemima, ali i potvrdila ono što smo znali i prije, a to je da nismo svi jednaki pred zakonom.
