Represivne mjere u Republici Srpskoj polako, ali sigurno, daju rezultate u borbi protiv pandemije korona virusa.
Kad sve ovo prođe, a proći će, hoćemo li opet nijemo posmatrati kako oni, potplaćeni i poniženi, hrle u bijeli svijet? A danas nam spasavaju živote. Dok se sklanjamo, strahujemo, tihujemo, oni su korona virusu izašli na crtu.
Kažu pametni ljudi da i od rođene djece, kad odrastu, treba imati malu distancu, jer će te u protivnom smlaviti.
Ako se na muci poznaju junaci, onda ih mi ovih dana, zaista, imamo i vidimo. Počev od medicinara koji požrtvovano i neumorno rade, onih koji odgovorno upravljaju cjelokupnom situacijom, do naših prosvjetara. Da, istih onih koje smo bezbroj puta do sada, u redovnim okolnostima, kritikovali, žalili se na njih, nazivali ih neznalicama i mislili da svi znamo njihov posao da radimo bolje od njih.
Inspektori Policijske uprave Banjaluka Nenad Grujić i Jelena Florjan, osumnjičeni za uzimanje 20.000 maraka mita, pušteni su iz pritvora.
Četiri godine srednje škole su najupečatljiviji period u odrastanju i zrenju. One u sebi sjedinjuju jedinstvene događaje i vrlo snažne doživljaje, koji opredjeljuju naše životne tokove.
Možemo da izgradimo nove objekte za nekoliko dana, makar i montažne. Može struka da radi svoj posao, mimo politike. Mogu Predsjedništvo i Savjet ministara BiH da ekspresno donose odluke, bez preglasavanja. I mogu entititetski premijeri i predsjedavajući Savjeta ministara da se dogovaraju na dnevnoj bazi.
Republika Srpska je položila ispit iz zrelosti. Korona virus nas nije iznenadio, iako je ova zaraza bukvalno poharala sjever Italije, pa se prelila i na većinu zemalja u Evropi.
Gdje bi današnji načelnici, gradonačelnici i poslanici bili da nije bilo podrške njihove stranke na izborima? Gdje bi bili da iza njih na plakatima nisu stajali Milorad Dodik, Petar Đokić, Mladen Ivanić ili Nenad Stevandić? Sigurno je da mnogi od njih ne bi ostvarili isti razultat.
Ne, nije ovo priča o erotskom okršaju nakinđurene starlete i nabildanog žestokog momka, koji su se, eto, sreli usred epidemije. Ljubav je mnogo ozbiljnija stvar. Ljubav je saosjećanje, razumijevanje, solidarnost.
Kada ekipa izgubi tri-četiri važne utamice za redom prvo se postavi pitanje odgovornosi trenera. Ako se radi o nacionalnoj reprezentaciji, e onda je selektor, boga mi, na tankom ledu.
Prljavo prijateljstvo karakterišu bliske veze kriminogenih osoba sa ljudima koji su zaposleni u državnim institucijama, a posebno onim institucijama čiji je osnovni cilj, ili bi trebao biti, hapšenje kriminalaca.
Predsjednik matične zemlje jednog naroda ima pravo, ali i obavezu na neki način, da se obraća svom narodu gdje god on živio. To je radila i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarević, to sada radi i Zoran Milanović, to radi i predsjednk Turske, kao i predsjednik Albanije, Italije…. Tu nema ništa sporno.
Kada društvu zasnovanom na rekla-kazala principu date pristup internetu, dobijete pravu trač bombu, sa neograničenim izvorom pogonskog goriva.
Nakon što smo preživjeli gužve u cvjećarama, popuste u kozmetičkim marketima, proslave u preduzećima i velike riječi funkcionera, koji već tri dana govore kako je žena stub porodice, društva, i čega već… da se vratimo u realnost.
Od pojave prvih inficiranih virusom korona u svijetu, a posebno otkad je zaraza zakucala na vrata država u našem komšiluku, svi u Srpskoj su za zebnjom iščekivali kada će se i kod nas pojaviti prvi slučajevi.
Prije dvije godine ogorčena majka tada 15-ogodišnje djevojčice prijavila je policiji u Mostaru da je njeno dijete oteto i odvedeno u nepoznatom pravcu.
Već nekoliko godina široj javnosti poznata je činjenica da se u Turskoj nalazi oko pet miliona migranata. Njihovo konačno odredište predstavlja Njemačka, a cjelokupnom logikom migrantske krize upravljaju SAD.
Ranije je jedan poslanik u skupštinskom holu rekao „kako je dobro biti opozicija, samo kritikuješ, a ni za šta nisi odgovoran“, i tu je problem. Opozicija Republike Srpske pokušava da ubijedi narod da vlast nije dobra, umjesto da nas ubijede da su oni bolji od njih.
