Prvi slučaj zaraze korona virusom u Srpskoj registrovan je 5. marta, od kada je nastupila i kolektivna i lavovska borba da spriječimo širenje zaraze i što prije izađemo iz ove noćne more.
Vlasti u BiH, po pitanju borbe protiv virusa korona, uspješno su položile samo prvi ispit. Osnove epidemiologije. Neko desetkom, neko šesticom, nije važno.
Znate onu situaciju kada „domaćin“ ucifra svoje imanje, pa sav svoj otpad prebaci preko plota, u komšinsko dvorište.
Ne kaže se džaba da iz svakog zla izađe nešto dobro. Tako je i nas ovaj virus korona, zatvorio u kuće, natjerao da usporimo tempo, okrenemo se sebi i dobro preispitamo šta i kako dalje u životu.
Kolaps zdravstvenih sistema i polomljena ekonomija – slika je koju za sobom ostavlja pandemija korona virusa, a kada tome dodamo pune bolnice, prazne ulice i preduzeća te svođenje socijalnog kontakta isključivo na onaj unutar porodica, onda možemo sa pravom reći da je ljudska civilizacija trenutno na koljenima u borbi protiv nevidljivog neprijatelja.
Za živote i zdravlje pacijenata, najteže pogođenih korona virusom, lavovski se bore ljekari i medicinsko osoblje Klinike za infektivne bolesti UKC RS.
Poslije vanredne situacije i policijskog časa, u Srpskoj je proglašeno vanredno stanje. Zvuči ozbiljno, čak i strašno, ako građanima ne vrijeme ne objasnite o čemu se radi. A čini mi se da se upravo to desilo. Poređena radi, prvi slučaj zaraženog virusom korona zvučao je mnogo opasnije, ali je zahvaljujući brzoj, stručnoj i jasnoj reakciji čelnih ljudi Ministarstva zdravlja, sve leglo na svoje.
Virus korona mjesecima hara svijetom, a unazad par nedjelja došao je i u Republiku Srpsku. Došao je i nije donio ništa dobro. Pravi probleme svima i ne bira. Nije mu bitno jeste li šezdesetogodišnjak ili dijete od osam godna, nije mu bitno ni da li ste vozač kamiona ili ministar.
Bile su pa prošle atinska i londonska kuga, crna smrt, pandemija kolere, španska groznica, SARS, ebola, proći će i virus korona. Samo šovinistička kuga u BiH traje od 1991. i nikako da prođe.
Teške životne situacije uvijek na vidjelo izbace ko je kakav i ko je spreman da uradi nešto dobro ili loše, ustvari tada pokažemo ono svoje pravo ja.
Kako biti dio vlasti, a istovremeno i dio opozicije, ili drugim riječima, kako sjediti jednim dupetom na dvije stolice – pitanje je koje je proteklih sedmica morilo pojedine „okorjele“ opozicionare u Semberiji.
Represivne mjere u Republici Srpskoj polako, ali sigurno, daju rezultate u borbi protiv pandemije korona virusa.
Kad sve ovo prođe, a proći će, hoćemo li opet nijemo posmatrati kako oni, potplaćeni i poniženi, hrle u bijeli svijet? A danas nam spasavaju živote. Dok se sklanjamo, strahujemo, tihujemo, oni su korona virusu izašli na crtu.
Kažu pametni ljudi da i od rođene djece, kad odrastu, treba imati malu distancu, jer će te u protivnom smlaviti.
Ako se na muci poznaju junaci, onda ih mi ovih dana, zaista, imamo i vidimo. Počev od medicinara koji požrtvovano i neumorno rade, onih koji odgovorno upravljaju cjelokupnom situacijom, do naših prosvjetara. Da, istih onih koje smo bezbroj puta do sada, u redovnim okolnostima, kritikovali, žalili se na njih, nazivali ih neznalicama i mislili da svi znamo njihov posao da radimo bolje od njih.
Inspektori Policijske uprave Banjaluka Nenad Grujić i Jelena Florjan, osumnjičeni za uzimanje 20.000 maraka mita, pušteni su iz pritvora.
Četiri godine srednje škole su najupečatljiviji period u odrastanju i zrenju. One u sebi sjedinjuju jedinstvene događaje i vrlo snažne doživljaje, koji opredjeljuju naše životne tokove.
Možemo da izgradimo nove objekte za nekoliko dana, makar i montažne. Može struka da radi svoj posao, mimo politike. Mogu Predsjedništvo i Savjet ministara BiH da ekspresno donose odluke, bez preglasavanja. I mogu entititetski premijeri i predsjedavajući Savjeta ministara da se dogovaraju na dnevnoj bazi.
Republika Srpska je položila ispit iz zrelosti. Korona virus nas nije iznenadio, iako je ova zaraza bukvalno poharala sjever Italije, pa se prelila i na većinu zemalja u Evropi.
Gdje bi današnji načelnici, gradonačelnici i poslanici bili da nije bilo podrške njihove stranke na izborima? Gdje bi bili da iza njih na plakatima nisu stajali Milorad Dodik, Petar Đokić, Mladen Ivanić ili Nenad Stevandić? Sigurno je da mnogi od njih ne bi ostvarili isti razultat.
