Velika kampanja protiv vakcinacije u BiH je već ostavila ozbiljne posljedice na roditelje, ali i na cijelo društvo.
Baš kao što se podizanje optužnica i suđenja za ratne zločine u BiH sprovode po dva aršina – Krivičnom zakonu BiH i onom iz SFRJ, takva situacija je i sa služenjem kazni.
Nikako nam se ne da s ambasadorima. Ni s našim, ni s stranim.
Kada su u BiH prošle godine uvođene stroge kazne u saobraćaju, većina nas je bila zgrožena, ističući kako je to sve previše u odnosu na naš standard, ludost i samo skupljanje para. Zaista, maksimalnih 1.000 KM za brzu vožnju ili vožnju u pijanom stanju zvuči drakonski i zastrašujuće.
Potresna ispovijest čobana sa Manjače Boška Diljevića o torturi i premlaćivanju koje je preživio pod stare dane u režiji inspektora MUP Republike Srpske još jednom je ukazala na mračnu stranu policije.
Republika Srpska konačno je ispravila nepravdu prema žrtvama koje su preživjele najužasnije strahote u logorima tokom proteklog rata u BiH.
Ostane li slučaj „državni udar“ bez sudskog epiloga, krila Dragana Čovića biće toliko jaka da mu u BiH više neće moći niko ništa.
U potrazi za boljim životom i izvjesnijom budućnošću, BiH godišnje napusti oko 40.000 njenih stanovnika.
Ideja za obilježavanje zajedničkih praznika, bar u Bosni i Hercegovini, ne nedostaje. Ali, iz tog pregršta „simboličnih“ datuma, teško da se mogu probrati i tri „poštena“ koja bi bila prihvatljiva za sva tri naroda u BiH. Razlog za to treba tražiti u činjenici da su i ti datumi (kao što je uostalom i sve u BiH) obojeni političkom i nacionalnom ostrašćenošću.
Opasne sintetičke droge preplavile su ulice Banjaluke, Prijedora i drugih gradova Republike Srpske, a institucije ne čine apsolutno ništa u cilju spasavanja mladih iz pakla droge.
Do sedmog oktobra valja preživjeti fekalnu predizbornu kampanju, a nakon tog dana spremite se da izdržite silne žalbe, tužbe, prigovore na rad Centralne izborne komisije BiH. Nismo zaboravili kako je bilo 2014.
Pola pije, pola Šarcu daje. Otprilike tako izgleda cijena goriva na benzinskim pumpama jer polovinu para koju ostavimo na kasi naftaša država ubere. Litar košta 2,29 maraka, a državi ide i do 1,10 konvertibilnih maraka od toga.
Pošto su oborili sve rekorde u usvojenim zakonima, uštedama, reformama, pošto imaju apsolutnu podršku naroda i stabilnu većinu, funkconeri vlasti BiH mogu slobodno da se izvrnu u nove fotelje, napune času ledom i viskijem, a za sekretaricu – vino. I to najskuplje koje imamo u BiH.
Odluka austrijskih vlasti da protjeraju nekoliko desetina bizarnih likova s dugim bradama, skraćenim pantalonama i mentalnim sklopom iz srednjeg vijeka, predstavlja primjer kako se jedna organizovana pravna država rješava tipova koji su ocijenjeni kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti.
Da smo od razvijene Evrope udaljeni ne samo kilometrima, već i decenijama, potvrđuje se i u sferi visokog obrazovanja. Ne samo da smo bolonjske principe u studiranje uveli mnogo kasnije od njih, već ih ni za više od deset godina nismo u cjelini primjenili. Kada se uporedimo sa zapadnim fakultetima, vidimo da i dalje za njima ozbiljno kaskamo.
U nedostatku ideja za predizborne slogane, političke partije u Srpskoj mogle bi da se posluže starom rimskom izrekom, ali i političkim trikom, koji glasi „hljeba i igara“.
Jedna od rijetkih stvari oko koje je saglasna većina političara i običnih ljudi u BiH jeste to da je pravosuđe postalo rak-rana koja metastazira tako brzo da u grob tjera cijelo društvo.
Prije godinu dana saznali smo da Zeleni most, jedan od najprometnijih, nije bezbjedan za automobile i da se svakog trenutka mogao srušiti pod nama. Most je zatvoren, a u gradu je nastala saobraćajna katastrofa. Godina je prošla, most još nije ni srušen, a gradnja novog tek je na papiru. Navodno, biće do kraja godine.
Politički lideri treba da se zabrinu kada im pada podrška zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ali kada narod ne vjeruje pravosuđu – e, tada treba da se zamislimo svi zajedno.
Sjećate se kada je prije desetak godina gorivo premašilo dvije i po marke po litri? Sadašnja situacija je možda i teža.