Uvidom o poslovanje preduzeća u Republici Srpskoj u prvi plan se ističe činjenica da su javna preduzeća i ustanove rekorderi po broju zaposlenih radnika, a da privatne kompanije imaju primat po profitu.
Zabrinjavajućih primjera koji su povod za komentarisanje rada domaćeg, reformisanog pravosuđa je toliko da ne bi stali ni u poveću enciklopediju.
Poslije sjednice Visokog sudskog i tužilačkog savjeta pale su u vodu sve iluzije da ova institucija hoće i može da rješava skandale i afere koje drmaju pravosuđe BiH.
Aleksandar Savić, sin direktorke APIF, „pao“ je u akciji MUP RS kojom je, kako su saopštili iz policije, razbijena grupa krijumčara hašiša i kokaina.
Ranije su se ljudi, kad ih poklopi neka bijeda, tješili da neće ogladniti sve dok imaju luka i krompira, jer su ove poljoprivredne kulture, od kad je svijeta i vijeka, na našim prostorima najbolje rađale i bile najjeftinije.
U jednoj od popularnih domaćih TV serija postoji inspektor Murga koji se u grču, preko partijskih veza, bori za unapređenje. Nakon što zabrlja slučaj, odozgo dobija poruku da zaboravi na čin višeg inspektora. Ali, umjesto da uvidi svoju grešku, Murga sav važan veli: „Niste vi jedina partija“.
Dan je vruć, napolju gori zemlja, a u lokalnoj kafani par mladića sjede i gledaju u oznojeno pivo, proslavljajući izlazak drugara iz zatvora u kojem je robijao zbog ubistva.
Znate li koliko zarađuju sindikalni lideri u ovoj zemlji u kojoj je radnicima, što bi rekao Kočićev David Štrbac, toliko dobro da su se „od silne dobrote nekako umrtvili, pa jedva dišu“? A oni koji se još nisu umrtvili, bježe iz ove zemlje glavom bez obzira.
Pijani vozači i agencija koja je pred školu u Bijeljini poslala autobus sa neispravnim kočnicama da odveze školarce na jednodnevni izlet u Srbiju kažnjeni su samo prekršajnim prijavama, tačnije novčanim kaznama.
Da su izvršna i zakonodavna vlast na nivou BiH u dubokoj krizi, već odavno nije vijest, a po svemu sudeći nikoga to mnogo i ne zanima. Tako nikoga mnogo nije ni iznenadilo to što su se trojica članova Predsjedništva BiH sastala u utorak, tek toliko da bi obavijestili javnost kako se oko ničega ne slažu.
Otkako su počela okupljanja građana koji daju podršku Davoru Dragičeviću i traže istinu i pravdu za ubijenog Davida, cijeloj ovoj priči zamjerano je samo jedno – miješanje opozicije.
Građani su svoje rekli – iz BiH ne bježimo samo zbog malih plata, već zbog kriminala, korupcije, političke nestabilnosti, obespravljenosti, neizvjesnosti…
Otkrivanjem monstruoznog slučaja gdje je utvrđeno da je bivši ministar Nenad Suzić seksualno zlostavljao maloljetnu djevojčicu, pokazalo se još jednom da nam što prije trebaju strožije kazne za monstrume.
Odluka selektora Ljubiše Tumbakovića, te reprezentativaca Crne Gore Filipa Stojkovića i Mirka Ivanića, da ne izađu na meč u Podgorici protiv tzv. Kosova, dočekana je na nož u jednom dijelu fudbalske javnosti regiona, ali i Evrope. Opravdano ili ne, pitanje je na koje ćete čuti različite odgovore.
Dođu tako šmekeri iz Novog Beograda, fensi akt tašna, skupi mobilni telefon, velegradski naglasak i podrška „ugednog ruskog investitora“, naravno, bez pečata i potpisa, na “dođem ti” i “naši smo”.
Hapšenje Nenada Suzića, bivšeg ministra prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske zvanog ”magistrirao sam na temu moralno vaspitanje”, pokazalo je da, ipak, nema nedodirljivih.
Preko 1,7 miliona građana BiH koji žive u bijelom svijetu mogli bi potpuno promijeniti političku sliku u ovoj zemlji, ako bi oni koji imaju pravo glasa izašli na izbore i glasali.
Dok je bog pomagao, kredite smo uglavnom uzimali da napravimo kuću ili kupimo stan, jer su, i u najbolja vremena, među pravom radničkom klasom rijetki bili oni koji su to mogli da oposle kešom.
Blokada rada institucija BiH koja traje već mesecima ne sprečava izabrane političare da sve to vrijeme uredno primaju platu za svoj nerad.
Niko više ne spominje kokain, ali ni heroin i skank, koji su nakon anonimne dojave u julu prošle godine pronađeni u krugu preduzeća RiTE Gacko.
