Brutalna likvidacija biznismena Slaviše Krunića i njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića podsjetila je na kriminalne obračune sa kraja 90-ih godina, koja su se dešavala u Republici Srpskoj.
Dok se građani bore sa fekalijama, vodovodom, rupama na putu i ostalim problemima koji ne priliče ovom vijeku, oni koji su za to odgovorni uživaju ne radeći ništa po tom pitanju.
Bosna i Hercegovina nije zemlja njenih građana već funkcioniše isključivo po mjeri političara i nekoliko biznismena. To je činjenica koja se u praksi stalno dokazuje.
Da su novinari dežurni krivci za sve i svašta opšte je poznata stvar, a samo letimičan pogled po društvenim mrežama gdje njihov rad svakodnevno sjeckaju, mjere i procjenjuju, sasvim je dovoljan pokazatelj opšteg stava današnjeg društva o medijima. Za neke lijevi, za druge desni, poželjni, nepoželjni, podobni ili nepodobni – novinari su tako uvijek glavna moneta za potkusurivanje.
Zakoni su pravila koja uređuju državu, omogućavaju normalan i pravedan život za sve, te uređuju sistem tako da svaki njegov dio funkcioniše. Kod nas je, ipak, drugačije. Može se reći da su to prečice i način da se olakša život pojedincima koji se bogate na razne načine, da se ućutkaju ljudi, ili da se vlasti omogući da lakše dođe do cilja.
Zamislite koliko nam je loše u ovoj nazovi demokratiji kada na komunističku diktaturu, sve s Golim otokom i Udbom, gledamo nostalgično.
„Republika Srpska je za pet godina ostala bez 10.000 studenata“. „Srpska za šest godina siromašnija za 9.000 osnovaca“. „Na vrtiće i dalje čeka hiljadu djece“.
Dok direktori i ostali funkcioneri na sastanke ili formalna i neformalna druženja idu automobilima od 100.000 KM, njihovi radnici teren obilaze raspalim krntijama koje svaki čas mogu da se ugase, a možda više ni ne upale.
Ono što su za komuniste bile radne akcije, za današnje demokrate su kameni temeljci. Ali postoje dvije razlike – svaka Titova akcija krunisana je građevinom, što se ne bi moglo reći za savremene neimare. Drugo, komunisti nisu gradili pruge i puteve da bi dobili izbore, već da bi što prije izgradili ratom razrušenu zemlju.
Ljudima u ovoj zemlji trebaju dosta veće plate i još bolji uslovi za život. Kome to još nije jasno, on nije dovoljno dugo gledao u redove ispred konzulata i pune klupe u učionicama za njemački jezik ili hiljade ljudi koji svakodnevno i pješice prelaze granicu da bi otišli na posao u Hrvatsku.
Kako smo počeli, uskoro će biti lakše pobrojati institucije BiH koje normalno rade, nego one koje su u blokadi. Kada vas neko pita, biće lakše reći da je blokirana cijela Bosna.
Iako se u Bosni i Hercegovini svi zaklinju u konstitutivnost i ravnopravnost, mnogi građani ove zemlje žive kao narodi drugog reda. To su najbolje na svojoj koži osjetili Srbi koji žive u Federaciji, a koji sve do prošle godine u ustavima kantona sa hrvatskom većinom čak nisu bili ni konstitutivni narod.
Kako namaknuti još 10 miliona KM godišnje Fondu zdravstvenog osiguranja RS, kako bi se ojačala zdravstvena kasa i bar djelimično pokrila rata za kredit uzet prošle godine, baš uoči izbora? Tako što će se ograničiti marža za nabavku medicinskog materijala, te uzeti pet odsto od svake polise za autoosiguranje, kao avans za liječenje žrtava saobraćajnih nesreća.
Posmatrajući rad banjalučkog tužilaštva poslednjih godina možemo zaključiti da je njihovoj Boginji pravde najverovatnije spao povez sa očiju.
Zahvaljujući nepotizmu, korupciji, ljudskim i građanskim pravima koja postoje uglavnom samo na papiru, neodržavanju izbora u Mostaru, ozbiljnim optužbama za krađu glasova u Tesliću, zabranama okupljanja, ućutkivanju novinara i krađama na izborima inače, Bosna i Hercegovina, zemlja koja teži da bude demokratska, uspjela je da danas ima manje demokratije nego prije pet, pa i deset godina.
Argumentacija o takozvanoj sveprisutnosti nasilja nad ženama je jezički neprecizna, logički nepravilna, istorijski neutemeljena i suprotna svakodnevnoj praksi.
Prijaviš se na elektronsku licitaciju, pa spuštaš cijenu do besvijesti, da razbiješ konkurenciju, a onda, na višestruko vrednijem javnom tenderu cijenu te iste robe digneš za 300 odsto i – pobijediš. I sve po zakonu.
Curenje i gorenje veoma opasnog ulja piralena prošlo je skoro neopaženo, iako je to moglo izazvati neviđenu hemijsku katastrofu u Banjaluci.
Zbog nekolicine „papaka“ koje ne mogu da kontrolišu, partije su, izgleda, spremne glasačima oduzeti pravo da na izborima biraju pojedince, a ne samo političke partije. I još nešto. Spremne su poštenim poslanicima oduzeti pravo na lične glasove, a time vjerovatno i ulazak u parlamente.
Oni koji su imali sreće da Bosni i Hercegovini vide leđa i dokopaju se neke od evropskih država, onima koji su ostali poručuju da ne čase časa, nego da brže-bolje učine isto.
