U ovoj, 2019. godini, trebalo bi da obilježavamo dvije velike godišnjice, 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i 830 godina od izdavanja čuvene srednjovjekovne povelje Bana Kulina, pisane 29. avgusta 1189. godine.
Svi članovi Predsjedništva BiH su pobijedili. Od svih poblema koji tište građane i tjeraju ih iz ove zemlje, jedna tema, upravo ona koji su političari nametnuli, postala je sudbonosna za sve nas i danas je njen „dan D“ – hoće li biti imenovan predsjedavajući Savjeta ministara.
Da je naša proizvodnja hrane zaglavila u totalnom ćorsokaku potvrđuje i najnoviji podatak da preko 90 odsto prehrambenih namirnica koje godišnje pojedemo dolazi iz uvoza.
Političari Bosne i Hercegovine pričaju o poboljšanju standarda, povećanju prosječne plate i pronatalitetnoj politici, dok u isto vrijeme planiraju povećanje prihoda od taksi odricanja državljanstva. Cinizam vlasti koji građanima ne daju ni da odu odavde, a da ne iskorise i posljednju priliku da im izmuzu još para.
Prozvali su ga Doktor Mengele. Oteo je mladu ženu, koja je nosila njegovo dijete i bila je pred porođajem. Uz pomoć saučesnika, koje je častio sa 500 KM, doktor ju je uspavao, da se ne otima, nasilno joj izvršio abortus i bacio je na poljanu da iskrvari. Preživjela je i svjedočila.
Prije tri mjeseca Željko Komšić se požalio da Predsjedništvo BiH pod Dodikovom palicom radi malo, sporo, da materijali čekaju. Još je slavodobitno obećao da će se tempo promijeniti kada on preuzme predsjedavanje.
Bosna i Hercegovina se ni 24 godine nakon Dejtona ne može nazvati samostalnom državom, koja sama donosi svoje odluke. Prije bi se moglo reći da je ovo kolonija u kojoj žive različita plemena, međusobno zakrvljena do te mjere da im stalno treba neki tutor koji će im govoriti šta i kako trebaju da rade.
Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske više vole da provode vrijeme u skupštinom restoranu, nego u skupštinskoj sali. Iskreno, ko ne voli? Međutim, postoji nešto što se zove poštovanje firme ili institucije u kojoj radiš, u njihovom slučaju i naroda koji ih je izabrao.
Dvanaest mještana malog pograničnog sela, dojučerašnjih izbjeglica, sa strahom iščekuju da u njihov zavičaj navale stotine izbjeglica iz dalekih zemalja. O tim izbjeglicama, migrantima, mještani malo znaju, pa ih se mnogo plaše. A i ono što znaju, djeluje im zastrašujuće: nezvani gosti su druge vjere, druge rase, govore njima nerazumljivim jezikom, kreću se u grupama, spavaju po šumama, bježe od policije, prati ih loš glas…
Obrazovanje je rak rana u Srpskoj, pa i BiH. To se iz dana u dan potvrđuje, a sve je to nedavno konstatovao i sam Milorad Dodik za govornicom u NSRS.
Koliko ljudi u ovoj zemlji zna šta je ANP, MAP, IPAP, NATO? Dobro, možda su čuli za ovo posljednje, ali da vam precizno kažu šta on predstavlja, kakva bi za nas bila korist i šteta od članstva – e, to je već problem.
Još nisu ni zagrijali skupštinske klupe, a već je na pomolu pucanje braka između koalicionih partnera, koji bi trebali da čine većinu na državnom nivou.
Prosječna plata u Republici Srpskoj se u posljednjih deset godina, ako ne računamo onih 30 maraka kojih se Vlada odrekla od poslodavaca u korist radnika, veća je za samo 86 konvertibilnih maraka.
Ne znam, poštovani čitaoci, da li vas je sramota države u kojoj živimo i političara koji je vode. Mene, da budem iskren jeste, jer od njih očekujemo iskrenost i ozbiljnost.
Brutalnost policije postoji svugdje u svijetu i nije to nešto što se dešava samo u BiH, ali je užasno da policajci brutalno tuku goloruke momke, jer im se to veče nije radilo.
Rasprava o tome da li je za teške saobraćajne nesreće kod nas više krivo stanje puteva ili neodgovornost vozača je na neki način slična onoj o kokoši i jajetu.
Avgust je mjesec jezivih godišnjica. Kalendar progona i pokolja počinje 5. avgustom. Tog datuma, 1995. godine, država Hrvatska je u „vojno-redarstvenoj akciji Oluja“ protjerala 220.000 svojih građana i pobila sve one koji nisu mogli da bježe.
Ko je očekivao da nakon potpisivanja Principa o formiranju vlasti na nivou BiH baš sve bude jasno, taj vjerovatno nema mnogo znanja o politici i političarima u BiH.
Republika Srpska će se urušiti i nestati, sama od sebe. „Političko Sarajevo“ ne mora ni prstom mrdnuti. Nestaće, jer će se radno sposobni narod razbježati, pa neće imati ko da plaća poreze, da puni budžet Republici Srpskoj i džepove osionim poslodavcima i korumpiranim činovnicima, koje je Srpska brižno odgajala sve ove godine. Neće, bogami, imati ko ni da da glasa, ni da aplaudira budalaštinama na mitinzima i kontramitinzima. Preživjeće, eventualno, Kočićev zbor, ali samo zbog gastarbajtera i bikova.
Izborni pobjednici treba da preuzmu vlast i to je nešto oko čega ne treba mnogo voditi polemiku. Volja građana je bila jasna i treba je poštovati, jer u suprotnom, šta će nam izbori ako ih nećemo poštovati.
