Otkrivanjem monstruoznog slučaja gdje je utvrđeno da je bivši ministar Nenad Suzić seksualno zlostavljao maloljetnu djevojčicu, pokazalo se još jednom da nam što prije trebaju strožije kazne za monstrume.
Odluka selektora Ljubiše Tumbakovića, te reprezentativaca Crne Gore Filipa Stojkovića i Mirka Ivanića, da ne izađu na meč u Podgorici protiv tzv. Kosova, dočekana je na nož u jednom dijelu fudbalske javnosti regiona, ali i Evrope. Opravdano ili ne, pitanje je na koje ćete čuti različite odgovore.
Dođu tako šmekeri iz Novog Beograda, fensi akt tašna, skupi mobilni telefon, velegradski naglasak i podrška „ugednog ruskog investitora“, naravno, bez pečata i potpisa, na “dođem ti” i “naši smo”.
Hapšenje Nenada Suzića, bivšeg ministra prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske zvanog ”magistrirao sam na temu moralno vaspitanje”, pokazalo je da, ipak, nema nedodirljivih.
Preko 1,7 miliona građana BiH koji žive u bijelom svijetu mogli bi potpuno promijeniti političku sliku u ovoj zemlji, ako bi oni koji imaju pravo glasa izašli na izbore i glasali.
Dok je bog pomagao, kredite smo uglavnom uzimali da napravimo kuću ili kupimo stan, jer su, i u najbolja vremena, među pravom radničkom klasom rijetki bili oni koji su to mogli da oposle kešom.
Blokada rada institucija BiH koja traje već mesecima ne sprečava izabrane političare da sve to vrijeme uredno primaju platu za svoj nerad.
Niko više ne spominje kokain, ali ni heroin i skank, koji su nakon anonimne dojave u julu prošle godine pronađeni u krugu preduzeća RiTE Gacko.
Kada bismo svaki dan pisali tekstove o pravosuđu u Republici Srpskoj i BiH zbog njihovih propusta, afera i skandala, vjerovatno bismo opet obuhvatili samo jedan manji dio njihovog nerada.
Ministarstvo porodice RS je, uz podršku NVO koje se zalažu za prava žena, predložilo izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, u cilju bolje zaštite žrtava. To je za svaku pohavalu. Pitanje je, međutim, da li je zakon dovoljan da bi žrtve bile zaista zaštićene, a nasilje u porodici anatemisano kao i svako drugo krivično djelo.
Onaj koji grmi zbog partijskog zapošljavanja u Banjaluci nema pravo da to isto radi u Sarajevu. I obrnuto. A, radili su, i još to rade.
Vuk nikada nije bio sit, a da su ovce ostale na broju. Tako je i sa zamišljenim podsticajima Vlade Republike Srpske poslodavcima koji povećaju plate zaposlenima.
Skoro dva mjeseca trebalo je nadležnim institucijama da krenu reagovati zbog curenja veoma opasnog i kancerogenog ulja u Banjaluci, a sve što smo dobili je prebacivanje loptice u tuđe dvorište.
Mladi kod nas demokratiju vide uglavnom samo kao floskulu o kojoj se pričaju „šuplje priče“ u školama, radionicama i medijima.
Pravosuđe u BiH je nezavisno i lišeno bilo kakvog političkog uticaja – rečenica koju smo čuli toliko mnogo puta u proteklih 15 godina, nakon čuvene reforme pravosuđa ove zemlje.
BiH je, izgleda, izgubila sve kočnice kad je riječ o uvozu hrane, pa je iz godine u godinu na našim trpezama sve više stranog mesa, mlijeka, voća i povrća, slatkiša, vode.
Vjerovatno nije problem to što političke partije, odnosno stranački lideri, dogovoraju kome koje javno preduzeće „pripada“. Više se to i ne krije, nego se javnosti samo objelodani lista podjeljenog plijena.
Da političari na Zapadu nisu idealni kako se nama čini nije ništa novo, a sve je potvrdio i posljednji slučaj austrijskog vicekencelara Hanca Kristijana Štrahea. Politička korupcija, trgovanje glasovima i namješteni poslovi dešavaju se svagdje, ali poslije toga ne prolaze svi isto. Štrahe je sam podnio ostavku, a i da nije bio bi smijenjen.
Odabrati pravu srednju školu i buduće zanimanje mladima nikada nije bilo lako, ali odavno nije bilo ni teže. Sadašnje generacije osnovaca, naočigled, izbora imaju mnogo više nego što su, recimo, to imali njihovi roditelji, sve više im se nude i takozvana zanimanja budućnosti, imaju mnogo više informacija o svjetskim trendovima, mnogo lakše dolaze do njih, a opet sigurnosti nemaju ništa više nego što su to neke prethodne generacije imale.
Većina građana u market ili na pijacu odlazi sa grčem u stomaku, što zbog cijena koje su se otele svakoj kontroli, što zbog činjenice da nisu načisto koliko im para treba za kupovinu.
