Biće da se samo kod nas dešava da građevinske firme rade punom parom, a da nemaju dovoljno ni inženjera, ni kvalifikovanih zanatlija.
Život građana u BiH teško da se može nazvati i normalnim, a kamoli uređenim ili bezbjednim u bilo kojem pogledu. Ono što se u razvijenim zemljama smatra civilizacijskim standardima, kao što su pouzdano obrazovanje, nepristrasno pravosuđe ili, recimo, efikasno osiguranje imovine, za nas ostaju misaone imenice.
Policija je u rekordnom vremenu rasvijetlila prijetnje upućene redakciji „EuroBlica“ i uhapsila nasilnika čije ime nije vrijedno pominjanja. Znači da se može, ako se hoće, naravno.
Ima trenutaka kada čovjek shvati da je cijeli život proveo u zabludi, neumitno potvrđujući frazu da izuzeci čine pravila.
Na konferenciji UN o Održivom razvoju, koja je održana od 3. do 14. juna 1992. u Brazilu (Rio de Žaneiro), donesen je strateški dokument pod nazivom Agenda 21 (Plan za 21. vijek).
Potpišite se u čestitkama koje šaljete, pismima, mejlovima, ljubavnim porukama, sms-ovima, četovima, cjeduljicama, na forumima, na prepiskama, na svemu što pišete…
Džaba nam ušminkani, k'o fol evropski zakoni i silne međunarodne konvencije, koje BiH prihvata neštedimice, a provodi na Svetog Nikada.
U BiH se zbog politike ljudi svađaju na krsnim slavama, rođendanima, sahranama i dženazama, pa zašto ne bi i na Evropskom olimpijskom festivalu mladih.
Skoro tri decenije poslije rat je u BiH i dalje aktuelna tema. Dok se sve zemlje bore da nastave dalje i prošlost ostave tamo gdje joj je mjesto, kod nas se prošlost uporno stavlja u prvi plan.
Osim problema sa nepoštovanjem zakona, problema ima i kada se zakoni poštuju, jer su puni nedostataka. Rupe u zakonu riješile su više slučajeva nego najbolji pravnici, a i ne treba da budeš stručnjak da nađeš propuste u mnogim zakonima.
Poplave, povećan broj oboljelih od gripe, klizišta, požari, masovan odlazak iz zemlje – sve su ove vijesti za građane zanemarive u poređenju sa onom kada neki političar izađe u javnost i kaže da je crno ustvari bijelo.
Ideali, vjera i nada da se nešto može promijentiti odavno su kod domaćih političara sahranjeni. Grobari ideala i vjere učinili su da niko više ne vjeruje ni u šta. Nije bitno u šta vjeruju, niti kako u budućnosti vide zemlju na čijem čelu žele da budu; bitno je koliko će od toga zaraditi.
Građani BiH godišnje pojedu najmanje deset miliona kilograma kobasica i konzervi iz uvoza, čija cijena po kilogramu u prosjeku iznosi tek nešto više od pet KM.
Da li će neko iz bezbjednosnih agencija u BiH odgovarati za ubistvo Sauda Sultanića u Konjicu? Naravno da neće; svi znamo odgovor na to pitanje.
U martu će se navršiti tačno 16 godina od reforme pravosuđa u BiH i Republici Srpskoj.
Ne uđu li SDA, SNSD i HDZ pod hitno u vlast na svim nivoima – „izginućemo“.
Uobičajeno je shvatanje da su brak i porodica vrlo važne, ako ne i osnovne društvene ustanove, te da savremena kriza braka i porodice u vrijednosnom smislu predstavlja negativan fenomen.
Ima jedna Bosna i Hercegovina, mala zemlja na Balkanu koja ima problema skoro više nego stanovnika, jer stanovništvo odlazi, a problemi se gomilaju.
„Uči sine, biće para!“ Ko se još sjeća „Lajanja na zvezde“ Milovana Vitezovića! I priče o sinu studentu, koji je od oca tražio novac, a otac mu stalno odgovarao: „Uči, biće para!“ Sin nije imao pojma da je dosjetljivi tata novčanice sakrio u udžbenik, koji student mjesecima nije ni otvorio.
