Skoro dva mjeseca trebalo je nadležnim institucijama da krenu reagovati zbog curenja veoma opasnog i kancerogenog ulja u Banjaluci, a sve što smo dobili je prebacivanje loptice u tuđe dvorište.
Mladi kod nas demokratiju vide uglavnom samo kao floskulu o kojoj se pričaju „šuplje priče“ u školama, radionicama i medijima.
Pravosuđe u BiH je nezavisno i lišeno bilo kakvog političkog uticaja – rečenica koju smo čuli toliko mnogo puta u proteklih 15 godina, nakon čuvene reforme pravosuđa ove zemlje.
BiH je, izgleda, izgubila sve kočnice kad je riječ o uvozu hrane, pa je iz godine u godinu na našim trpezama sve više stranog mesa, mlijeka, voća i povrća, slatkiša, vode.
Vjerovatno nije problem to što političke partije, odnosno stranački lideri, dogovoraju kome koje javno preduzeće „pripada“. Više se to i ne krije, nego se javnosti samo objelodani lista podjeljenog plijena.
Da političari na Zapadu nisu idealni kako se nama čini nije ništa novo, a sve je potvrdio i posljednji slučaj austrijskog vicekencelara Hanca Kristijana Štrahea. Politička korupcija, trgovanje glasovima i namješteni poslovi dešavaju se svagdje, ali poslije toga ne prolaze svi isto. Štrahe je sam podnio ostavku, a i da nije bio bi smijenjen.
Odabrati pravu srednju školu i buduće zanimanje mladima nikada nije bilo lako, ali odavno nije bilo ni teže. Sadašnje generacije osnovaca, naočigled, izbora imaju mnogo više nego što su, recimo, to imali njihovi roditelji, sve više im se nude i takozvana zanimanja budućnosti, imaju mnogo više informacija o svjetskim trendovima, mnogo lakše dolaze do njih, a opet sigurnosti nemaju ništa više nego što su to neke prethodne generacije imale.
Većina građana u market ili na pijacu odlazi sa grčem u stomaku, što zbog cijena koje su se otele svakoj kontroli, što zbog činjenice da nisu načisto koliko im para treba za kupovinu.
Čini mi se da ljudi koji svojim izjavama priželjkuju zatvaranje OHR čine sve da mu produže mandat – kazao je prije više godina visoki predstavnik u BiH Valentin Incko.
Popraćeno senzacionalističkim naslovima, u medijima je objavljen jedan od ugovora koji Vlada RS ima s konsultantskom firmom iz SAD. Kad tamo – ništa bitno sem godišnje cifre od preko milion KM: savjetovanje i predstavljanje RS u odnosima sa OHR, PIK, OEBS, Savjetom bezbjednosti UN, EU, Savjetom Evrope i drugim međunarodnim institucijama, kako bi se zakoni uskladili sa evropskim standardima potrebnim za pristupanje EU.
Izgubljen 21 život, dvoje nestalih, 81 opština pod vodom i po nekoliko dana, privremeno raseljeno oko 90.000 ljudi, više od 40.000 ljudi je potražilo utočište na nekom drugom mjestu, ukupna šteta od četiri milijarde konvertibilnih maraka – posljedice su poplava od prije pet godina koje su predstavnici vlasti okarakterisali „stogodišnjom katastrofom“.
Odavno nije tajna da su tehnički pregledi vozila kod nas često nepotpuni, površni, brzinski, pa i potpuno fiktivni – u smislu da potvrdu o ispravnosti dobiju i auta koja majstori ni vidjeli nisu.
Koliko smo samo puta do sada čuli da je neku saobraćajnu nesreću izazvao vozač koji je već poznat policiji po saobraćajnim prekršajima, a i dalje je za volanom svog automobila.
Zašto se nacrt ili prijedlog nekog zakona ili odluke može pročitati prije usvajanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali ne može prije nego što se o njemu izjasni Vlada? Po čemu je ono što razmatra izvršna vlast tajna, a ono što dođe pred zakonodavnu – nije? Osim ako tako nije decidno naznačeno. Zašto novinari i građani mogu uživo da prate sjednice poslanika, ali ne mogu ministara? Naših, ni bilo kojih.
Nadrealno – samo tako se može opisati svakodnevni život u selu Hrvaćani, gdje se mještani provlače kroz odvodnu cijev da bi stigli na drugu stranu, na njivu, do škole, ambulante.
Elfeta Veseli već je odležala dvije i po godine u pritvoru. Postoji realna mogućnost da će Elfeta Veseli za manje od pet godina biti slobodna građanka BiH. Elfeta Veseli će se vrlo brzo smijati u lice porodici i prijateljima Slobodana Stojanovića, dvanaestogodišnjeg dječaka koga je preklala 1992. u okolini Zvornika.
Prije samo desetak godina mladima u Republici Srpskoj je bio cilj da se nakon završenog formalnog obrazovanja „uvale“ na državne jasle. Visoka plata im je bila zagarantovana bez obzira na znanje i radni učinak, dok su njihove kolege, sa istim nivoom obrazovanja, u privatnim kompanijama radile i za duplo manju platu, a neki od njih nisu bili ni prijavljeni, radili na crno ili su dio plata primali u koverti.
Hrabri sudija Osnovnog suda iz Prnjavora pokazao je kako se treba boriti protiv nesavjesnih vozača, ali i bahate djece lokalnih bogataša.
Po principu „nisam ja, ti si“, prepucavanja Milorada Dodika i Mladena Ivanića oko toga ko je Republiku Srpsku približio NATO putu traju već previše dugo, s obzirom da niko ništa novo nema da kaže. Ako Ivanić, kako Dodik kaže, i jeste obećavao da će riješiti problem opiranja Republike Srpkse i povesti je u NATO, to ne mijenja činjenicu da je SNSD prije desetak godina Srpsku poveo na taj put.
Nakon još jednog teškog poraza, ovoga puta na Opštim oktobarskim izborima 2018. slabosti najsnažnije opozicione partije u Republici Srpskoj – SDS, još jednom su se iskazale u svom punom kapacitetu.
