Dok direktori i ostali funkcioneri na sastanke ili formalna i neformalna druženja idu automobilima od 100.000 KM, njihovi radnici teren obilaze raspalim krntijama koje svaki čas mogu da se ugase, a možda više ni ne upale.
Ono što su za komuniste bile radne akcije, za današnje demokrate su kameni temeljci. Ali postoje dvije razlike – svaka Titova akcija krunisana je građevinom, što se ne bi moglo reći za savremene neimare. Drugo, komunisti nisu gradili pruge i puteve da bi dobili izbore, već da bi što prije izgradili ratom razrušenu zemlju.
Ljudima u ovoj zemlji trebaju dosta veće plate i još bolji uslovi za život. Kome to još nije jasno, on nije dovoljno dugo gledao u redove ispred konzulata i pune klupe u učionicama za njemački jezik ili hiljade ljudi koji svakodnevno i pješice prelaze granicu da bi otišli na posao u Hrvatsku.
Kako smo počeli, uskoro će biti lakše pobrojati institucije BiH koje normalno rade, nego one koje su u blokadi. Kada vas neko pita, biće lakše reći da je blokirana cijela Bosna.
Iako se u Bosni i Hercegovini svi zaklinju u konstitutivnost i ravnopravnost, mnogi građani ove zemlje žive kao narodi drugog reda. To su najbolje na svojoj koži osjetili Srbi koji žive u Federaciji, a koji sve do prošle godine u ustavima kantona sa hrvatskom većinom čak nisu bili ni konstitutivni narod.
Kako namaknuti još 10 miliona KM godišnje Fondu zdravstvenog osiguranja RS, kako bi se ojačala zdravstvena kasa i bar djelimično pokrila rata za kredit uzet prošle godine, baš uoči izbora? Tako što će se ograničiti marža za nabavku medicinskog materijala, te uzeti pet odsto od svake polise za autoosiguranje, kao avans za liječenje žrtava saobraćajnih nesreća.
Posmatrajući rad banjalučkog tužilaštva poslednjih godina možemo zaključiti da je njihovoj Boginji pravde najverovatnije spao povez sa očiju.
Zahvaljujući nepotizmu, korupciji, ljudskim i građanskim pravima koja postoje uglavnom samo na papiru, neodržavanju izbora u Mostaru, ozbiljnim optužbama za krađu glasova u Tesliću, zabranama okupljanja, ućutkivanju novinara i krađama na izborima inače, Bosna i Hercegovina, zemlja koja teži da bude demokratska, uspjela je da danas ima manje demokratije nego prije pet, pa i deset godina.
Argumentacija o takozvanoj sveprisutnosti nasilja nad ženama je jezički neprecizna, logički nepravilna, istorijski neutemeljena i suprotna svakodnevnoj praksi.
Prijaviš se na elektronsku licitaciju, pa spuštaš cijenu do besvijesti, da razbiješ konkurenciju, a onda, na višestruko vrednijem javnom tenderu cijenu te iste robe digneš za 300 odsto i – pobijediš. I sve po zakonu.
Curenje i gorenje veoma opasnog ulja piralena prošlo je skoro neopaženo, iako je to moglo izazvati neviđenu hemijsku katastrofu u Banjaluci.
Zbog nekolicine „papaka“ koje ne mogu da kontrolišu, partije su, izgleda, spremne glasačima oduzeti pravo da na izborima biraju pojedince, a ne samo političke partije. I još nešto. Spremne su poštenim poslanicima oduzeti pravo na lične glasove, a time vjerovatno i ulazak u parlamente.
Oni koji su imali sreće da Bosni i Hercegovini vide leđa i dokopaju se neke od evropskih država, onima koji su ostali poručuju da ne čase časa, nego da brže-bolje učine isto.
I roditelji zdrave djece su danas pod konstantnim stresom, a kamoli oni koji svaki dan žive sa nekom teškom ili hroničnom bolešću djeteta. Koliki je i kakav taj teret, te kako se s njim nositi, najčešće samo oni znaju. I u tome je, zapravo, i svojevrsni problem.
Poput svega ostalog, i obrazovni sistem se u Srpskoj nalazi na aparatima. Tako je odavno, posebno sa osnovnim obrazovanjem.
Neočekivano se pred trijumviratom i vaskolikim političkim komesarima ukazao nerješiv problem.
Poslovica „Kakvi zakoni, takva i država“ upravo opisuje stvarno stanje u našoj državi, a da su nam zakoni šuplji kao sir skoro svakodnevno se možemo uvjeriti.
Osim činjenice da vodeći političari u Srpskoj mogu civilizovano da razgovaraju, u vijesti da Milorad Dodik dogovara koaliciju s Vukotom Govedaricom i Branislavom Borenovićem nema druge koristi za narod.
Zamislite dijete koje svake noći čeka da mu priđe monstrum da bi se seksualno iživljavao na njegovom malom nezaštićenom tijelu. A u međuvremenu socijalni radnici vijećaju, sud zasjeda, i tako mesecima, godinama… Zamislite da je to dijete vaše!
Šta je zajedničko funkcionerima i običnim građanima?
