Skoro tri decenije poslije rat je u BiH i dalje aktuelna tema. Dok se sve zemlje bore da nastave dalje i prošlost ostave tamo gdje joj je mjesto, kod nas se prošlost uporno stavlja u prvi plan.
Osim problema sa nepoštovanjem zakona, problema ima i kada se zakoni poštuju, jer su puni nedostataka. Rupe u zakonu riješile su više slučajeva nego najbolji pravnici, a i ne treba da budeš stručnjak da nađeš propuste u mnogim zakonima.
Poplave, povećan broj oboljelih od gripe, klizišta, požari, masovan odlazak iz zemlje – sve su ove vijesti za građane zanemarive u poređenju sa onom kada neki političar izađe u javnost i kaže da je crno ustvari bijelo.
Ideali, vjera i nada da se nešto može promijentiti odavno su kod domaćih političara sahranjeni. Grobari ideala i vjere učinili su da niko više ne vjeruje ni u šta. Nije bitno u šta vjeruju, niti kako u budućnosti vide zemlju na čijem čelu žele da budu; bitno je koliko će od toga zaraditi.
Građani BiH godišnje pojedu najmanje deset miliona kilograma kobasica i konzervi iz uvoza, čija cijena po kilogramu u prosjeku iznosi tek nešto više od pet KM.
Da li će neko iz bezbjednosnih agencija u BiH odgovarati za ubistvo Sauda Sultanića u Konjicu? Naravno da neće; svi znamo odgovor na to pitanje.
U martu će se navršiti tačno 16 godina od reforme pravosuđa u BiH i Republici Srpskoj.
Ne uđu li SDA, SNSD i HDZ pod hitno u vlast na svim nivoima – „izginućemo“.
Uobičajeno je shvatanje da su brak i porodica vrlo važne, ako ne i osnovne društvene ustanove, te da savremena kriza braka i porodice u vrijednosnom smislu predstavlja negativan fenomen.
Ima jedna Bosna i Hercegovina, mala zemlja na Balkanu koja ima problema skoro više nego stanovnika, jer stanovništvo odlazi, a problemi se gomilaju.
„Uči sine, biće para!“ Ko se još sjeća „Lajanja na zvezde“ Milovana Vitezovića! I priče o sinu studentu, koji je od oca tražio novac, a otac mu stalno odgovarao: „Uči, biće para!“ Sin nije imao pojma da je dosjetljivi tata novčanice sakrio u udžbenik, koji student mjesecima nije ni otvorio.
Pristajemo da uđemo u novu političku krizu u BiH pod uslovom da se naši lideri sukobe oko broja zaposlenih, većih plata, većeg prirodnog priraštaja, uređenih škola i bolnica, ukratko – boljeg životnog standarda. Neka mjerilo uspjeha u tim i njima sličnim oblastima bude dokaz da je neko bolji političar, veći Srbin, Hrvat, Bošnjak, pa neka traje koliko treba da traje.
Skupo ste platili neispravan ili nekvalitetan proizvod! Tražite da vam trgovac vrati novac, imate pravo na to! Tražite knjigu reklamacija i upišete svoje primjedbe – ne dajte se prevariti, svaka prodavnica, restoran, hotel, radnja mora imati knjigu reklamacija. Nikom i ni pod kakvim izgovorom ne dajte original račun – to je isključivo vlasništvo potrošača i krunski dokaz za ostvarivanje potrošačkih prava.
Pripadnici SIPA tokom prošle godine ostvarili su zapažene rezultate u borbi protiv trgovine narkoticima, ali to svakako ne znači da na ulicima u BiH nema droge.
Znate ono kada komunalci okreče zid pun grafita, a huligani naveče dođu i napišu – „Džaba ste krečili“? Tako je i sa reformama i korupcijom. Jedni kontrolišu – drugi plaćaju da njih preskoče. Jedni uče šest godina – drugi dobiju diplomu za 17 dana. Jedni plaćaju kazne – drugi plate da se zaborave, jedni leže u zatvoru – drugi počaste sudiju, jedni čekaju krevet u bolnici – drugima doktor dolazi kući…
U političkoj ekonomiji postoje dva ključna pojma: prvobitna akumulacija i sekundarna preraspodjela.
Narod smo koji od vakcina bježi kao đavo od krsta, pa čak i više…
Ako se u slučaju osporavanja imena Republike Srske radi o dogovorenoj ili prećutnoj političkoj igri SDA i SNSD, onda je Bakir Izetbegović u tom sportu ispao obični sakupljač teniskih loptica za Milorada Dodika, a ne ravnopravan saigrač na terenu.
Da li su poslije sarajevskog sastanka o formiraju Savjeta ministara BiH Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Staša Košarac probosanci ili su Denis Zvizdić, Adil Osmanović i Šemsudin Dedić prosrbi?
