(Ne)sloboda medija
Valentina Mišljenović

(Ne)sloboda medija

Ako bi više od trećine mladih u BiH u nekim uslovima voljelo da ima autoritarnu vlast, onda nije čudno ni da dvije trećine građana danas najviše vjeruje vjerskim institucijama, koje su prvi put u posljednjih desetak godina po ukazanom im povjerenju zamijenile medije. Takvo je, pokazuju najnovija istraživanja, stanje našeg društva.

Mladi bez vizije
Snježana Karić

Mladi bez vizije

Mladi u Bosni i Hercegovini ne čitaju, ne idu na kulturne manifestacije, ne putuju, niti pretjerano vole da se bave sportom, ali zato obožavaju da sjede u kafićima i maštaju kako će napustiti ovu zemlju ili kako će njome jednog dana upravljati despot čvrste ruke koji će građane dovesti u red.

Osvijestimo se
Slobodan Popadić

Osvijestimo se

Prošlo je vrijeme kada je poslodavac radniku mogao da kaže: „Idi, doći će drugi“. Nije to likovanje potlačenih, naprosto je tako.

Poštenje i mi
Tijana Grujić

Poštenje i mi

Zamisao Vlade Republike Srpske da rastereti privredu i da istovremeno utiče na povećanje plata zaposlenima je više nego dobra.

Banjaluka u devedesetim
Goran Obradović

Banjaluka u devedesetim

Brutalna likvidacija biznismena Slaviše Krunića i njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića podsjetila je na kriminalne obračune sa kraja 90-ih godina, koja su se dešavala u Republici Srpskoj.

Politika i fekalije
Tanja Vukomanović

Politika i fekalije

Dok se građani bore sa fekalijama, vodovodom, rupama na putu i ostalim problemima koji ne priliče ovom vijeku, oni koji su za to odgovorni uživaju ne radeći ništa po tom pitanju.

Zbogom zauvijek
Tijana Grujić

Zbogom zauvijek

Bosna i Hercegovina nije zemlja njenih građana već funkcioniše isključivo po mjeri političara i nekoliko biznismena. To je činjenica koja se u praksi stalno dokazuje.

Dežurni krivci
Snježana Karić

Dežurni krivci

Da su novinari dežurni krivci za sve i svašta opšte je poznata stvar, a samo letimičan pogled po društvenim mrežama gdje njihov rad svakodnevno sjeckaju, mjere i procjenjuju, sasvim je dovoljan pokazatelj opšteg stava današnjeg društva o medijima. Za neke lijevi, za druge desni, poželjni, nepoželjni, podobni ili nepodobni – novinari su tako uvijek glavna moneta za potkusurivanje.

Čemu žurba?
Tanja Vukomanović

Čemu žurba?

Zakoni su pravila koja uređuju državu, omogućavaju normalan i pravedan život za sve, te uređuju sistem tako da svaki njegov dio funkcioniše. Kod nas je, ipak, drugačije. Može se reći da su to prečice i način da se olakša život pojedincima koji se bogate na razne načine, da se ućutkaju ljudi, ili da se vlasti omogući da lakše dođe do cilja.

Tito i ovi
Slobodan Popadić

Tito i ovi

Zamislite koliko nam je loše u ovoj nazovi demokratiji kada na komunističku diktaturu, sve s Golim otokom i Udbom, gledamo nostalgično.

Diplome i (ne)znanje
Tijana Grujić

Diplome i (ne)znanje

„Republika Srpska je za pet godina ostala bez 10.000 studenata“. „Srpska za šest godina siromašnija za 9.000 osnovaca“. „Na vrtiće i dalje čeka hiljadu djece“.

Neimari
Slobodan Popadić

Neimari

Ono što su za komuniste bile radne akcije, za današnje demokrate su kameni temeljci. Ali postoje dvije razlike – svaka Titova akcija krunisana je građevinom, što se ne bi moglo reći za savremene neimare. Drugo, komunisti nisu gradili pruge i puteve da bi dobili izbore, već da bi što prije izgradili ratom razrušenu zemlju.

Dajte plate, a ne namete
Valentina Mišljenović

Dajte plate, a ne namete

Ljudima u ovoj zemlji trebaju dosta veće plate i još bolji uslovi za život. Kome to još nije jasno, on nije dovoljno dugo gledao u redove ispred konzulata i pune klupe u učionicama za njemački jezik ili hiljade ljudi koji svakodnevno i pješice prelaze granicu da bi otišli na posao u Hrvatsku.

Kome treba BiH
Slobodan Popadić

Kome treba BiH

Kako smo počeli, uskoro će biti lakše pobrojati institucije BiH koje normalno rade, nego one koje su u blokadi. Kada vas neko pita, biće lakše reći da je blokirana cijela Bosna.

Ravnopravnost na papiru
Snježana Karić

Ravnopravnost na papiru

Iako se u Bosni i Hercegovini svi zaklinju u konstitutivnost i ravnopravnost, mnogi građani ove zemlje žive kao narodi drugog reda. To su najbolje na svojoj koži osjetili Srbi koji žive u Federaciji, a koji sve do prošle godine u ustavima kantona sa hrvatskom većinom čak nisu bili ni konstitutivni narod.