Za 27 godina postojanja, Republika Srpska se odbranila od ataka kojima bi teško odoljele i mnogo jače države od nje. Rat, savezništvo Bošnjaka i Hrvata, NATO bombardovanje, sankcije, prekid koridora, vojne i civilne žrtve.
Djeca u svemu vide majku pa tako i građani majku pronalaze u političkim partijama. A zadatak majke je jednostavan – ona treba da utješi i da obeća da će biti bolje.
Kolone kamiona, sa stotinama tona tereta stoje, satima, na savskom mostu u Gradiški, čekajući da pređu državnu granicu. Koliko dugo još ovaj most može izdržati takvo opterećenje niko ne zna, ili bar ne obavještava javnost. Zna se samo da je taj most građen u doba Jugoslavije, za sasvim druge namjene, jer granice na Savi tada nije bilo.
Građevinci su prije devet godina u Republici Srpskoj gradili stanove koji su prodavani za oko 1.800-1.900 konvertibilnih maraka po kvadratu. Tokom prošle godine stanovi su se u Banjaluci prodavali i za 2.500 maraka po kvadratnom metru. Plate građevinaca su prije devet godina zvanično iznosile 552 marke, a sada su 617 maraka.
Riječ „Pravda“ je sigurno riječ koja je najčešće izgovorena tokom prošle godine, a pogotovo zadnjih dana.
Šta je to obilježilo 2018. i šta nas čeka u 2019 godini? Ako pitate neke od političara onda ćemo da slušamo samo hvalospjeve o 100.000 radnih mjesta, o masovnim radovima, projektima, o tome kako smo već u Evropskoj uniji…
„Ropstvo teško, a sloboda mila, slavi narod Principa Gavrila. Gdje Miljacka teče još i sada, spomen osta na pločniku grada“.
Da se razumijemo: apsolutno je nebitno za koju partiju glasate, ili uopšte ne glasate, idete li u crkvu, džamiju ili komitet, jedete li crveno meso, jeste li “patriota” ili “Soroševac” i za koga navijate. Sve je to nebitno kad su u pitanju – djeca.
Fotografije i snimci obračuna policije sa građanima u Banjaluci obišle su svijet.
Procjenjuje se da je imovina vrijedna oko 30 milijardi evra opljačkana u Bosni i Hercegovni od 1992. godine do danas. Dodatno bogaćenje pojedincima omogućila je i pomoć koja je ljudima stizala poslije 1995. godine.
Prošla su gotovo tri mjeseca od havarije u jedinoj rafineriji nafte u Bosni i Hercegovini. Javnost je i dalje uskraćena za informaciju o uzorku požara, kao i o procijenjenoj šteti.
Dok svako u ovoj zemlji ne bude plaćen po zasluzi i učinku nema nam spasa.
U Bosni i Hercegovini rijaliti programi nisu toliko popularni, ali zato imamo rijaliti politiku. Imamo Velikog Brata koji ih nadgleda, narod koji glasa ko će ostati, a ko ispasti, a imamo i političke emisije koje im dođu kao neke ispovjedaonice.
Norveški istražioci privode kraju istragu protiv vehabije Zikrije Krkića zbog dvostrukog ubistva u Trnopolju kod Prijedora izvršenog u julu 2014. godine.
Otac ubio trogodišnju kćerkicu, da bi se osvetio supruzi zbog razvoda. Socijalni radnici su mu dali dijete, da ga vodi svojoj kući, jer “ima pravo na to”, iako su znali da je sklon nasilju i spreman na sve… Dogodilo se to prije tri godine.
Redovi bijelih mantila i medicinskih sestara, koji strpljivo čekaju priliku da se pozdrave sa Srpskom, postaju sve duži.
Baš u trenutku kada je NATO odobrio Akcioni plan za članstvo BiH, jedna od uglednih zapadnih agencija prognozirala je da će se sljedeći sukob Alijanse i Rusije desiti upravo u Bosni. Nije rečeno da će sukob biti vojni, ali šta drugo posmisliti kada se pomenu ta dva vojna diva.
Vlasnici radnji u kojima se prodaje obuća ili odjeća, od žena koje se prijavljuju na oglase za posao u posljednje vrijeme traže i odlično poznavanje engleskog jezika?!
Hoće li ljude koji su odlučili da odu odavde zaustaviti reforme, povećanje plata, programi i pronatalitetna politika? Bojim se da neće.
Naše osnovno i srednje obrazovanje prevaziđeno je, jer nas slabo priprema za život i rad u 21. vijeku, upozorenje je mnogih stručnjaka.
