Neki radnici u Srpskoj su se dobro dosjetili pa, kako bi koji mjesec radili i zaradili u inostranstvu, jednostavno ovdje otvore bolovanje i mirno se zapute u bijeli svijet.
Može li država da zaustavi odlazak aktivne radne snage iz Republike Srpske ako prosječna plata bude povećana na 500 evra? Barem kratkoročno?
Pred Republikom Srpskom je istorijska odluka. Tačnije, ispisivanje novih stranica srpske istorije u rukama je dva, u ovom momentu isuviše neprijateljski nastrojena, politička bloka.
Poslije papaka, u političkom životu Republike Srpske zvanično smo dobili i mangupe. U prvu grupu spadaju oni koji iz opozicije prelaze u vlast, a u drugu političari u vlasti koji naginju ka opoziiji. Ili nisu dovoljno učinili za vlast.
Šta da rade roditelji teško bolesnog djeteta u siromašnoj Republici Srpskoj ako im je jedina nada liječenje u inostranstvu, koje košta pola miliona maraka? Mogu da se obrate Fondu solidarnosti i tako se riješe bar jedne preteške brige, one fnansijske.
Znate li da kada odemo u nabavku i potrošimo 50 maraka, da čak 35 KM dajemo na uvozne proizvode?
Dok mnogi građani BiH plešu na samoj ivici siromaštva, u ovu državu se godišnje uvezu desetine miliona maraka hrane, koja i u najrazvijenijim evropskim i svjetskim prestonicama predstavlja pravi luksuz.
Bez obzira na rezultate izbora, u Republici Srpskoj hitno moraju da prestanu podjele u narodu koje su političari izjavama i ponašanjem nametnuli tokom kampanje, ali i prije nje. Oni koji su shvatili izbore kao borbu za život i smrt sada su na redu da načine korak unazad. Dodik ide u Predsjedništvo, Cvijanovićeva u Palatu RS, a poraženi moraju da uče na vlastitim greškama.
Dok se države u regionu utrkuju koja će prije da uvede obaveznu vakcinu protiv pneumokoka – opasne bakterije koja kod djece može da izazove ozbiljne zdravstvene probleme, u Republici Srpskoj, zasad, o tome niko pretjerano ne razbija glavu.
Mnogi svjetski ekonomisti, ali i političari, smatraju da je Estonija živi primjer da je ljudski napredak usko povezan s ekonomskom slobodom.
Samo lijepo vrijeme, koje se očekuje u nedjelju, može da izvede više glasača na birališta nego prije četiri godine.
„Djeca su naše najveće blago, naša budućnost…“ čuje se ovih dana sa govornica predizbornih. Kakva bezočna laž! Briga dotične grlate govornike za djecu!
Kaznena politika u Republici Srpskoj je nakaradna, posebno kada su u pitanju pravosnažno osuđeni za teška krivična djela – poput pedofilije.
Deset godina nakon takozvane Bolonjske reforme u našem visokom obrazovanju sa svih strana iskaču znaci upozorenja da se nešto ponovo mora mijenjati.
Vrhovni sud Republike Srpske je za par mjeseci uzdrmao Republičko javno tužilaštvo iz temelja, ukidajući presude optuženima za organizovani kriminal.
Teoretski, planovi političara za zaustavljanje masovnog odlaska mladih iz Republike Srpske više nego lijepo zvuče…
Da je ministar – ministar, a Bosna država, Igor Crnadak bi razriješio ambasadora u Saudijskoj Arabiji, jer ga je javno isprozivao da nanosi štetu BiH. Ili bi makar polomio bravu na vratima.
Kada građani jedne zemlje počnu da gube povjerenje u obrazovanje, a posebno u visoko obrazovanje, to je najbolji pokazatelj koliko je ta zemlja u krizi ili krenula stranputicom.
Umjesto da udruže snage kako bi koliko-toliko poboljšali položaj radnika, što bi trebalo da bude njihov prevashodni cilj, sindikati u Srpskoj postaju sve veći oponenti.
Prošlo je vrijeme kada je Evropska unija za balkanske zemlje izgledala kao kraj puta na kome se ispunjavaju sve želje. Najbolji primjer je BiH u kojoj podrška članstvu konstantno pada i ako se nešto hitno ne ubrza doći će dan kada će više građana biti protiv Brisela nego onih koji ga podržavaju.
