Uobičajeno je shvatanje da su brak i porodica vrlo važne, ako ne i osnovne društvene ustanove, te da savremena kriza braka i porodice u vrijednosnom smislu predstavlja negativan fenomen.
Ima jedna Bosna i Hercegovina, mala zemlja na Balkanu koja ima problema skoro više nego stanovnika, jer stanovništvo odlazi, a problemi se gomilaju.
„Uči sine, biće para!“ Ko se još sjeća „Lajanja na zvezde“ Milovana Vitezovića! I priče o sinu studentu, koji je od oca tražio novac, a otac mu stalno odgovarao: „Uči, biće para!“ Sin nije imao pojma da je dosjetljivi tata novčanice sakrio u udžbenik, koji student mjesecima nije ni otvorio.
Pristajemo da uđemo u novu političku krizu u BiH pod uslovom da se naši lideri sukobe oko broja zaposlenih, većih plata, većeg prirodnog priraštaja, uređenih škola i bolnica, ukratko – boljeg životnog standarda. Neka mjerilo uspjeha u tim i njima sličnim oblastima bude dokaz da je neko bolji političar, veći Srbin, Hrvat, Bošnjak, pa neka traje koliko treba da traje.
Skupo ste platili neispravan ili nekvalitetan proizvod! Tražite da vam trgovac vrati novac, imate pravo na to! Tražite knjigu reklamacija i upišete svoje primjedbe – ne dajte se prevariti, svaka prodavnica, restoran, hotel, radnja mora imati knjigu reklamacija. Nikom i ni pod kakvim izgovorom ne dajte original račun – to je isključivo vlasništvo potrošača i krunski dokaz za ostvarivanje potrošačkih prava.
Pripadnici SIPA tokom prošle godine ostvarili su zapažene rezultate u borbi protiv trgovine narkoticima, ali to svakako ne znači da na ulicima u BiH nema droge.
Znate ono kada komunalci okreče zid pun grafita, a huligani naveče dođu i napišu – „Džaba ste krečili“? Tako je i sa reformama i korupcijom. Jedni kontrolišu – drugi plaćaju da njih preskoče. Jedni uče šest godina – drugi dobiju diplomu za 17 dana. Jedni plaćaju kazne – drugi plate da se zaborave, jedni leže u zatvoru – drugi počaste sudiju, jedni čekaju krevet u bolnici – drugima doktor dolazi kući…
U političkoj ekonomiji postoje dva ključna pojma: prvobitna akumulacija i sekundarna preraspodjela.
Narod smo koji od vakcina bježi kao đavo od krsta, pa čak i više…
Ako se u slučaju osporavanja imena Republike Srske radi o dogovorenoj ili prećutnoj političkoj igri SDA i SNSD, onda je Bakir Izetbegović u tom sportu ispao obični sakupljač teniskih loptica za Milorada Dodika, a ne ravnopravan saigrač na terenu.
Da li su poslije sarajevskog sastanka o formiraju Savjeta ministara BiH Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Staša Košarac probosanci ili su Denis Zvizdić, Adil Osmanović i Šemsudin Dedić prosrbi?
Ako su iskrene namjere, onda su i dobri rezultati neizbježni. To pokazuju i primjeri nekoliko malih opština u Republici Srpskoj kojima je bio cilj da obezbijede uslove za koliko-toliko normalan život svojih građana.
Posjeta predsjednika Rusije Vladimira Putina Srbiji prethodnih nekoliko dana neopravdano zaokuplja pažnju javnosti. Zašto? Prvo, bilateralni susreti ove vrste uobičajena su pojava. Drugo, nacionalne države više nisu osnovni subjekti međunarodnih odnosa.
Republika Srpska konačno ima registar pedofila, i to ne od juče. Ima već tri mjeseca otkako je uspostavljen spisak osuđenih za seksusalno nasilje na djecom.
Prvi put su nas ubijali devedesetih godina, kada su NATO avioni samo na BiH ispalili četiri tone municije sa osiromašenim uranijumom.
Zalaganje za tzv. „usklađivanje visokog obrazovanja sa tržištem rada“ predstavlja centralno mjesto svakog ekonomskog i političkog narativa danas. Međutim, nije posve izvjesno da zagovornici te ideje razumiju ono o čemu govore.
Da političarima nije bitno mišljenje građana koji ih biraju na funkcije i omogućuju im basnoslovno bogaćenje dok oni istovremeno siromaše, odavno već nije vijest u ovoj zemlji. Ono što se jedino mijenja jeste da se njihova bahatost iz godine u godinu povećava.
Da li će ljudska vrsta u dalekoj budućnosti doći u situaciju da nam, recimo, zakržljaju neki prsti na rukama, jer ćemo koristiti samo one koji nam trebaju za rad na telefonu ili tabletu?
Dok jedni ljetuju na Baliju i Sejšelima, drugi se hrane na kontejnerima.
Ako bih izdvajala neke od apsurdnih pravila i zakona, onda bi to sigurno bio taj koji jednoj osobi dozvoljava da bude direktor javnog preduzeća, poslanik u nekom parlamentu i član neke od silnih komisija koje imamo.
