Pročitao sam komentar mog prijatelja i kolege Davorina Tomića, urednika portala UNA i čini mi se da je poslao najbolju poruku samim političarima. Zato ću jedan dio da prenesem i na ovom mjestu:
Sretoh juče dva narodna poslanika iz vladajuće koalicije. Umjesto uobičajenog pozdrava počinju priču na sljedeći način: ’’E bliži se i vama novinarima kraj, više nećete smjeti da napadate nas poslanike i ministre kao i političare. Doskočiće vama šef i profesor sa pravnog fakulteta.’’
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, poručio je da je spreman da razgovara sa urednicima medija i novinarima u Srpskoj o zakonu kojim se kriminalizuje kleveta, ali je istovremeno uputio i nove uvrede na račun novinara, nazivajući „neke od njih“ spodobama.
Imamo pravo glasa. Imamo prava da se školujemo, vozimo, konkurišemo i za „muške“ poslove. Radimo u bolnicama, školama i fakultetima, u advokaturi. Odlično vozimo tramvaje, vozove, piloti smo i mehaničari. Ima nas i na važnim pozicijama i rukovodećim mjestima.
U okeanu uvedena demokratija. Svi ravnopravni, svako ima pravo da pojede koga hoće! I tako, ajkula sretne giricu, pa joj demokratski predloži: ajde, mala, pojedi me! Girica proba i – ne može. Onda ajkula proba da pojede giricu i – može.
Ovdje svako svakoga mrzi, konstatacija je koja se veoma često može čuti, od svih i na svakom mjestu. To, očigledno nije daleko od istine. Dokaza za takvo stanje duha, stvorenog na osjećaju jake antipatije, intenzivne odbojnosti prema nekome ili nečemu, ima mnogo.
Milorad Dodik za mene nije Tito, već Bog! Dodik je otac srpske nacije tako da, ako neko ne želi s njim razgovarati, nema potrebe da razgovara ni sa mnom.
Često narod ne zna kakve interesantne kulturne baštine posjeduje, dok neki čudni događaji prosto na njih ne upru prstom.
Kada pročitaju da je smanjen broj upisane djece u školama, da se sve manje parova odlučuje da osnuje porodicu, da se familije sele ili pripremaju za odlazak odavde, zapitaju li se, oni koji trebaju i moraju, zašto. I čemu to vodi.
Pretres porodične kuće Đorđa Rađena, u okviru predmeta „David Dragičević“, iznenadila je sve, jer se godinama ništa, bar zvanično, nije radilo na ovom predmetu.
Možda smo i oguglali na mijenjanje cijena goriva. Navikavamo se da kupujemo manje mesa, mlijeka i voća. Poslije prvog šoka nakon računa za struju po novom cjenovniku i to smo prihvatili.
Ne postoji jači dokaz o pristrasnosti Suda BiH kada je riječ o kažnjavanju ratnih zločina od načina na koji ta pravosudna institucija tretira komandanta Petog korpusa tzv. Armije RBiH, Atifa Dudakovića.
Desetine građana Republike Srpske, mahom zvaničnici, direktori institucija, agencija, pa i profesori, advokati, te razni rukovodioci i službenici iz javnog sektora i pokoji poslijeratni biznismen su se prije 15 godina našli na jednom spisku.
Sudija za prethodni postupak Osnovnog suda u Banjoj Luci je donio Rješenje dana 21.02.2023. godine kojim je osumnjičenom (inicijali) zbog krivičnog djela silovanje iz člana 165 stav 1 Krivični zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske broj 64/17), u sticaju sa krivičnim djelom neovlašteno fotografisanje iz člana 156 stav 1 KZ RS - izrekao mjeru: Zabrana prilaska oštećenoj (inicijali) na razdaljinu ispod 100,00 metara.
Od izvora dva putića vode, a kako će se Morača račvati, zavisi od Nikole. I zaista, izbor je samo na njemu.
Poklonu se u zube ne gleda. Tako bar kažu. Zašto onda roditelji glavu gube oko osmomartovskih poklona za učiteljice i nastavnice?
Požar, koji je prije tri dana zahvatio Bardaču, zapalio je medije na nekoliko sati, a onda je sve utihnulo.
Rijetke su policijske akcije u kojima su stavljene lisice na ruke organizatorima kriminalnih grupa.
Akcija „Klaster“, u kojoj su uhapšeni dekani i profesori na privatnim fakultetima, uzdrmala je brojne državne institucije, gdje su upravo zaposleni „kupci“ diploma.
Što se nakrivo nasadi, nikad ne postane pravo. Tako nekako je startovala ova Vlada Republike Srpske.
