
Što neće u Banjaluku?
U Banjaluci je iskorišćen samo jedan turistički vaučer. Je-dan.

U Banjaluci je iskorišćen samo jedan turistički vaučer. Je-dan.

Nedavno javno obraćanje koleginice Jovane Suslovski, koja kao student generacije nije mogla da dobije posao na fakultetu na kojem završila studije jer je iz Republike Srpske, novi je je najviši vrh ledenog brijega u ovoj zemlji po imenu Bosna i Hercegovina.

Postoje momenti kada političari pokažu pravo lice, narod navikao na sve brzo zanijemi, a pokoji pametan se uhvati za kosu: „Pa, zar i ti“?

U centru Banjaluke, u neposrednoj blizini bivšeg kina Kozara, u po noći iz stana iznio pet vreća šuta, wc šolju, kadu i veliki komad stakla. Sve to ostavio pored kontejnera između nekoliko zgrada, a u jednoj i sam živi.

Jedan od superstarova partizanske popularne mitologije je svakako Koča Popović, nadrealista, pjesnik, junak bitke na Sutjesci i na Zelengori, jedan od oslobodilaca Banjaluke od nacističkih okupatora 1945. godine.

Dok se većina mladih koji ne pripadaju nijednoj političkoj stranci masovno sele iz zemlje i idu trbuhom za kruhom, onim koji su se „uhljebili“ je dobro.

Mi nemamo ni vječne saveznike ni vječne neprijatelje. Naši interesi su vječni, a naša dužnost je da ih slijedimo, neki su od postulata britanske spoljne politike kreirane još polovinom XIX vijeka - viskont H.J.T. Palmerston.

Iako sirova nafta na svjetskoj berzi već određeni period u kontinuitetu pojeftinjuje, domaći naftaši su tek odnedavno krenuli da obaraju cijene.

Svakog ljeta u BiH se, osim stotina miliona deviza, ubace i pojedinci iz dijaspore kojima je jedini interes provocirati sukobe.

Jedna od najcitiranijih misli rodonačelnika komunizma, Karla Marksa, jeste ona da svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje.

Prođe, eto, 27 godina od stradanja srpskih izbjeglica, prognanih iz Hrvatske, na Petrovačkoj cesti, na teritoriji BiH.

Da nije bilo botova koji su, zarad sendviča, poranili s komentarima o „napadu na službeno vozilo Željke Cvijanović“, koji je prijavljen u petak kod Mostara, stav javnosti bio bi sjevernokorejski jednoglasan u konkretnom slučaju.

Uvoz mesa u BiH i u 2022. cvjeta nesmanjenim intenzitetom, čime je nastavljen potop domaće hrane.

Bliži se predizborna kampanja, a zabavljača je sve više. Ili kako oni vole da kažu, boraca za sve ugrožene. Dvorske lude na svakom koraku otvaraju vrata svima, zabavljajući narodne mase.

Vuk Karadžić je zapisivao vrhunski zanimljive narodne pjesme, koje su panteon srpske popularne kulture, jer se u njima opisuju podvizi naših najvećih junaka kakav su Kraljević Marko, Mina od Kostura, relja Krilatica.

Čim upalite TV, radio, prelistate štampu ili portale, čujete kako nas očekuje teška jesen, godina, neki kažu da je ovo vrijeme najteže od rata, pa na ovamo. Kao da mi to ne osjećamo.

Ruanda, Irak ili Sirija, kao i brojne druge nesrećne države koje su posljednjih decenija imale udes da im se sa strane uvozi demokratija, u globalnim geopolitičkim pričama i analizama ne pominju se toliko kao potencijalno novo krizno žarište kao što je to slučaj sa Balkanom.

Oni imaju 16, 20, ili 27 godina, dakle, u najljepšem su životnom dobu, koje će pod starost, ako je sreće, pamtiti po prvim ljubavima, koncertima, putovanjima. Oni ne pamte rat. Ali rat je obilježio njihovo odrastanje, na najgori i najotrovniji način.

Mi smo najbolji primjer otrcanosti fraze da „mostovi spajaju ljude“. I naši i tuđi mostovi služe nam da zavađaju ljude. Ako su političari još zadržali minimum ljudskosti.

„Danas svi igraju fudbal“, otrcana je fraza koju koriste svi treneri na našim prostorima kad njihovi timovi budu eliminisani iz evropskih takmičenja od slabijih rivala. Na startu nove sezone Balkan se crveni od stida.