U romanu srpskog književnika Vladislava Bajca “Hamam Balkanija” autor se poigrao sa imenima svoja dva glavna junaka u romanu.
Da u deset sela u Lijevču, području poznatom po plodnoj zemlji i vrijednim domaćinima, nema niti jedne krave, odavno nije novost. Isto se može reći i za mnoga druga sela u Republici Srpskoj, u kojima se stočni fond stalno i nezaustavljivo smanjuje.
Za samo sedam dana Kinezi od temelja do krova napravili bolnicu. Japanci prave “pametni grad” u kojem će testirati nove tehnologije poput automatske vožnje, robotike i umjetne inteligencije u stvarnom svijetu. U zemljama EU najsigurnije puteve ima Švedska, sa 18 smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama na milion stanovnika.
Iako predizborna kampanja u ovoj zemlji, praktično, nikad ne prestaje, a svaki dan je za ovdašnje političare idealna prilika da nam pokažu kako su lijepi, pametni i grlati, u petak se oglašavaju fanfare i zvanično kreće još jedno ubjeđivanje glasača u blagostanje u kojem žive, ili će ih ono tek snaći ako na listićima zaokruže pravog kandidata.
Kada pročitate izjave naftaša kako rade ispod najviše dozvoljene marže, dođe vam da im udijelite: "Majstore, natoči 10 litara, plaćam 20"!
Pametni ljudi savjetuju da je u ovakvim zlim i nesigurnim vremenima, kad se veliki sukobljavaju i kad ni Baba Vanga ne bi mogla da predvidi ko će izaći kao pobjednik, malima i slabima najbolje da se “prave mrtvi” i čekaju da oluja prođe. Radeći sve suprotno tome, neki opasan šejtan kao da ne da mira bošnjačkim elitama u Sarajevu.
Neće ljudi da beru šljive. Tako kažu voćari. Pa će nam doći Turci, a možda i berači iz Etiopije.
Ne zna se ko je više srećan - đaci, roditelji ili profesori banjalučke Gimnazije što su dočekali da u ovu nadaleko čuvenu školu uđu majstori. A problema hrpa, skupljali se decenijama.
Porodica Puvačić iz Banjaluke je učinila mnogo dobrih stvari za svoj grad i za ljude oko njih.
Dok velika većina građana ne zna kako će pregrmiti predstojeću jesen i zimu, s obzirom na to da već mjesecima uz ista primanja klecaju pod nezapamćenim poskupljenjima, određeni sloj uopšte ne zna šta je kriza.
Šta treba jednom visokorangiranom inspektoru Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske da učestvuje u krijumčarenju opasnog kriminalca iz Slovenije u Banjaluku?
Gledajući snimak sa benzinske pumpe u Bijeljini vidio sam sav jad i čemer društva u kojem živimo. Vidio sam sliku i priliku naše Republike Srpske.
U nedostatku ideja kako privući simpatije Banjalučana, gradska skupštinska većina je odlučila da građane najvećeg grada Srpske pred izbore zatrpa smećem.
Kada se činilo da nije moglo gore, još jednom su nas iznenadili svojom nesposobnošću.
Ako je suditi po rezultatima prvog upisnog roka na fakultete, mladi nisu baš voljni da uče, pogotovo ne teške predmete, poput matematike ili didaktike. A i što bi! Znanje je u ovoj zemlji krajnje neisplativa roba.
Dva skora sportska događaja pokazala su i podsjetila kakva je BiH zemlja apsurda.
Istorija na tlu Balkana u XIX vijeku je prebogata nevjerovanim događajima, ratovima, nesrećnim ljubanim pričama, kao i divnom muzikom.
Na mjestima pored graničnih rijeka, ponajviše Save, jer je ona najduža u pojasu između BiH i Hrvatske, pogodnim za parkove, igrališta, šetališta, drvorede ukrasnih stabala, travnjake i cvjetnjake, nepregledne su gomile smeća.
BiH je prošle godine napustilo više od 170.000 ljudi, skoro pola miliona građana je otišlo od 2013. godine, i to je kad se sabere skoro čitava Banjaluka.
Formiranje vlasti na nivou BiH sa strankama iz Federacije, koje dobiju najveće povjerenje biračkog tijela u tom entitetu, trebalo bi da predstavlja nešto najprirodnije i najnormalnije. Nešto što, praktično, ne zaslužuje neki poseban osvrt ili komentar.
