Nezdrav za osjetljive grupe, nezdrav, vrlo nezdrav, pa i opasan, a zvanične institucije građanima ponekad poruče da ne izlaze napolje i da ne udišu preduboko.
I tako iz godine u godinu. Sve se svodi na najave, prebacivanje odgovornosti s jednih na druge i kojekakve planove na papiru koji služe samo tome da se kaže kako se „nešto radi“.
Gradska uprava se kao i obično brani spiskom birokratskih fraza o pojačanom inspekcijskom nadzoru, kontroli gradilišta i pranju saobraćajnica. Kao da se teški smog od lošeg uglja, guma i otpada može riješiti pranjem asfalta. U međuvremenu, samo u Lazarevu vazduh je prošle zime bio „prekomjerno zagađen“ punih 80 dana, a grad ni danas nema elementarni sistem javnog uzbunjivanja u danima kada se gušimo.
Koliko je ovaj problem na dnu liste prioriteta onih koji odlučuju i vode Banjaluku, najbolje govori nedavna odluka Okružnog suda. Sud je morao crno na bijelo da presudi kako su Skupština grada i njen predsjednik prekršili Ustav Republike Srpske jer su jednostavno ignorisali građansku peticiju o zagađenju. Nisu se udostojili ni odgovor da pošalju.
Za sumnjive regulacione planove, betoniranje zelenih površina, docrtavanje spratova i milionska zaduženja uvijek se nađu i vrijeme, i skupštinska većina, i vanredne sjednice. Čim na red dođe pitanje elementarnog zdravlja ljudi, nastupi muk, a najavljivane tematske rasprave nikad ne dočekaju dnevni red.
I šta je bilans svih dosadašnjih priča? Nula rezultata, prekršen Ustav i puna pluća otrova. Do nekih novih izbora i proljeća, Banjalučanima preostaje samo da čekaju vjetar. Jer samo vjetar ovdje, izgleda, može donijeti i čist vazduh i provjetravanje vlasti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.