Kako se navodi, posredstvom tragova utvrđeno je da su i pored brojnih opasnosti, koračali čak 1, 5 kilometara držeći se ravnog pravca kako bi, najvjerovatnije, izbjegli napad nekih od drevnih predatora.
Fosili, otisci manje odrasle osobe, kao i dječji, nastali su prije 13.000 godina i pokazuju kako je najvjerovatnije majka hitrim koracima nosila dijete, nakon čega je jednu dionicu mališan sam prošao. Kako se navodi, tragovi stopa u dužini od 1, 5 kilometara danas su najveći ljudski tragovi ikada pronađeni.
U posebnoj analizi utvrđeno je da je korito isušenog jezera nekada bilo područje na kome su mogli da se nađu kamile, vukovi, mačka sa sabljim zubima i bizoni. Tokom ovog perioda istorije, prije oko 13.000 godina, ljudi su lovili neke od ovih životinja.
Prema istraživačima koji su otkrili i analizirali tragove, i majka je to znala, pa otud i njen brzi tempo hoda.
– Tlo je bilo mokro i klizavo od blata i hodali su velikom brzinom, što je bilo jako iscrpljujuće. Naime, procjenjujemo da su hodali brzinom od preko 1,7 metra u sekundi. Prosječna brzina hodanja iznosi oko 1,2 do 1,5 metra u sekundi na ravnoj suvoj površini – naveli su u članku za časopis The Conversation profesor Metju Robert Benet i profesorka Sali Kristin Rejnolds sa univerziteta Bournmaunt.
Kako su rekli, zbog dubine i oblika otiska stopala, koji su skenirani u 3D-u, vidi se da su žurili, a u prilog toj činjenici idu i tragovi malih stopa na pojednim mjestima, te su zaključili kako je odrasla osoba spuštala dijete povremeno da se odmori ili tokom preskakanja prepreka. Odmor, s druge strane, ne vjeruju da je bio opcija, pošto je svuda oko njih bilo zvijeri. Ono što ne mogu da utvrde jeste smjer u kojem se par kretao, pošto se okolina područja nepovratno izmjenila sa godinama i vijekovima. Sigurni su samo u to da se odrasla osoba vratila sama iz pravca ka kojem je išla sa djetetom, o čemu svjedoče tragovi, a što su pripisali vjerovatno majčinoj želji da lakše i brže prolazi kroz opasnu teritoriju, prenosi Blic.
– Staza pruža izvanrednu priču. Šta je ovaj pojedinac radio sam i sa djetetom, krećući se brzo? Jasno je da to govori o društvenoj organizaciji, oni su znali svoje odredište i bili su sigurni u prijateljski doček. Da li je dijete bilo bolesno? Ili je vraćeno majci? Da li je kišna oluja brzo došla uhvativši majku i dijete nespremne? Mi nikako ne znamo i lako je ustupiti mjesto spekulacijama za koje imamo malo dokaza. Ono što možemo reći jeste to da je ženi vjerovatno bilo neprijatno na tom neprijateljskom pejzažu, ali je ipak bila spremna za put – pojasnili su oni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu