Učinio bi sve na ovom svijetu da mu olakša muke, spreman da se ni na tren ne odmakne od bolesničke postelje, ako ništa drugo, bar da ga hrabri da izdrži, da će sve proći…
Međutim, umjesto da bdiju nad svojim teško bolesnim mališanima, mnogi očevi i majke u Srpskoj nemaju izbora nego da po bijelom svijetu skaču i traže citostatike?!
Upravo tako, jer u bolnicama počesto vlada nestašica ovih lijekova, a sav teret njihove nabavke sručio se na leđa roditelja koji ne pitaju šta koliko košta, samo da im dijete ozdravi.
Sa klinika mudro zbore da bi svako nabavljanje lijekova mimo tendera njihove rukovodioce otjeralo u krivično djelo, jer je to posao nadležnog fonda. Iz FZO poručuju da sa svoje strane čine sve da nabave citostatike za liječenje djece, ali da mnogi lijekovi ovog tipa nisu registrovani u BiH, zbog čega je uvozna procedura komplikovanija i duže traje.
Nemajući kud, roditelji najprije moraju da se snađu za par hiljada KM za terapiju, saznaju sastav lijeka, odu u inostranstvo, dobiju recept od licenciranog stranog doktora, sami nađu način kako će transportovati lijek… Sve složenija procedura od procedure, a samo par dana na raspolaganju…
Dakle, ono što ne mogu ni bolnice ni fondovi, mogu i moraju roditelji. Srami se, zdravstveni sistemu Srpske!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu