Posao, koji radi sa puno ljubavi, naslijedio je od djeda. Irić kaže da je veliko umijeće raditi na ovako staroj mašini.
– Sam održavam mašinu, a najteže je kada se pokvari, jer je za ovako star stroj teško pronaći dijelove. Tada moram da zovem tokara ili da nabavim dijelove od kolega iz Srbije, jer se tako ispomažemo – rekao je Irić.
Dodaje da je nekada svaka opština imala bar po jednog vunovlačara.
– Samo u Banjaluci svojevremeno su radila tri vunovlačara. Kada sam se počeo baviti ovim poslom, dobro se radilo i zarađivalo. Sada je druga priča. Svake godine sve je manje posla, a i zarada je mala – kazao je Irić.
Kako je rekao, posao se značajno smanjio kada su došli Kinezi i donijeli svoje proizvode.
– Tada je ovaj posao počeo da stagnira. Inače, danas se zanati sve manje cijene. Ljudi kupuju proizvode sa određenim rokom i vijekom trajanja, a nakon toga ih bacaju i kupuju nove. Sve je manja potreba za zanatlijama i njihovim uslugama. Žao mi je što je to tako i što nemam konkurenciju, jer je konkurencija zdrava i dobra i samo tako se napreduje – dodao je Irić.
Istakao je da su vuna i ostala prirodna vlakna najkvalitetniji i najzdraviji materijali.
– Vuna je izuzetno zdrava, naročito je od velike pomoći osobama koje boluju od reume i išijasa – rekao je Irić.
Dodao je da su problem i konstantna poskupljenja.
– Materijali su sve skuplji, što onda dovodi do toga da i ja moram da podignem svoje cijene – kazao je Irić.
Ovaj čuvar zanata pojašnjava da vunu obrađuje po narudžbi. Najčešće pravi jorgane, jastuke i nadmadrace. Mušterije su uglavnom ljudi sa sela, ali ima i ljekara, advokata…
– Po narudžbi radimo i dušeke za dječije krevete, a to najviše volim da pravim – kazao je Irić.
Ispričao je i da se osobe koje se bave ovim starim zanatom zovu vunovlačari ili drndari. U prošlosti, dok je ovih zanatlija bilo više, skraćenica za ovaj drugi naziv je bila “dr”.
– Znali su me pitati: “Jesi li doktor”, a ja, šta ću, kažem: “Jesam” – kaže kroz smijeh Irić.
Goran Irić jeispričao kako izgleda proces vlačanja ili češljanja vune.
– Prvo je potrebno ošišati ovce krajem proljeća ili početkom ljeta. Nakon šišanja vuna se opere i dobro osuši. Poslije toga vuna stiže u moju radnju na preradu i češljanje – pojasnio je Irić za Glas Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu